Bh. klubovi su daleko od fudbalske kreme Evrope, tome najbolje svjedoči rezultati iz ove sezone u kvalifikacijama za Ligu šampiona, odnosno Evropsku ligu. Zrinjski, Sloboda, Radnik i Široki su odigrali osam utakmicu i nisu upisali niti jednu pobjedu.
Međutim, sredinom 80-ih godina prošlog vijeka i nije sve bilo sivo kao danas. Svi se sjećamo generacije Željezničara koja je 1985. godine igrala polufinale Kupa UEFA. Tada je ostvaren najveći uspjeh u historiji klupskog fudbala naše zemlje.
Na klupi Ivica Osim, na terenu Mehmed Baždarević, Nikola Nikić, Refik Šabanadžović, Mirsad Baljić, Haris Škoro…Deset odigranih utakmica i 120 sekundi od finala. Redom su padali bugarski Sliven (0:1, 5:1), švicarski Sion (2:1, 1:1), rumunska Universitatea Craiova (0:2, 4:0) i sovjetski Dinamo Minsk (2:0, 1:1) te bolno ispadanje od Videotona sa ukupnih 4:3. Najglasniji muk u historiji stadiona Grbavica nakon gola Jusufa Čuhaija, sekunde su sarajevske Plave dijelile od finala i megdana sa Real Madridom.
Željezničar je na kraju te sezone bio 18. klub Evrope, što je najveći uspjeh jednog bh. kluba kada je u pitanju klupski koeficijent za jednu takmičarsku godinu. Plavi su iz deset odigranih mečeva skupili 1.4 boda. Bili su rame uz rame sa Interom, iza sebe su ostavili Real Madrid koji je osvojio Kup UEFA, Romu, Ajax i druge slavne klubove evropskog fudbala.
Obzirom da se danas koeficijent računa potpuno drugačije, Željinih 1.4 bodova iz 1985. godine približno je jednako osvajanju današnjih 20 bodova za nastupe u Evropa ligi prvenstveno jer se tada Kup UEFA tada igrao u drugačijem formatu nego današnja Evropa liga, odnosno nije bilo kvalifikacija i grupne faze, već su tokom kompletne sezone igrala klasična nock-out faza. Finalni susret se igrao u dva meča što danas također nije slučaj.
(Admin Čaušević/Sportske.ba)