Ne pamte navijači Goražda kada je njihov klub doživio blamažu kakva je bila u nedjelju u Hadžićima. Radnik, objektivno slabija ekipa, napunio je mrežu oba golmana Goražda. Istina, gubilo se i većom razlikom, ali na drugoj strani bili su premijerligaši, znatno jači timovi. I dosta slabiji tim Goražda. Ova ekipa Goražda s Tatarom, Blagojevićem, Jazvinom, Islamagićem, Čulovom, Velićem, Hreljom.., ima itekako potencijala. Stoga čudi uvjerljiv poraz. Rezultat 5:1 nije realan. Iskreno, mogao je biti i drugačiji, (ne) povoljniji za goste. Ko zna kako bi završilo da se trenerski dvojac Emir Sarajlić i Gordan Mastilo, već kod 3:1 nije odlučio na “čuvanje” rezultata. Neobjašnjiva je odluka “glavnog” trenera Sarajlića i “pomoćnika” mu s profi licencom Mastila da, unatoč nepovoljnom rezultatu ništa ne mijenjaju.

Toplo vrijeme nije nikakav izgovor. Pržilo je i domaćim igračima. Putovanje na dan utakmice nije opravdanje, jer će se putovati tokom sezone.

Ako igrači nemaju snage onda je do struke. Ako su neki nedodirljivi, ako nema autoriteta, opet je do struke. Definitivno je potreban zaokret. U svlačionici, na terenu, na klupi… Do početka sezone Goražde ima priliku kroz prijateljske utakmice popraviti utisak iz Hadžića. Nije problem ako je trenerima sunčanica udarila u glavu, veći je problem ako ih je “ponijelo”, ako im je slava udarila u glavu.

Goražde s postojećim igračkim kadrom može konkurirati za sami vrh Prve lige, s ovakvim odnosom slijedi neizvjesna sezona.

(S.R.)