Jučerašnje scene iz Olova, gdje su se fizički sukobili “navijači” Sarajeva i Željezničara, teško su objašnjive s bilo kojeg aspekta.
Kakav je to poriv, oni zovu adrenalin, kada udariš s namjerom da povrijediš, možda prijatelja iz mahale, s posla, s “faksa”… Možda i rođaka ili prijatelja nekoga koji je tebi blizak. Mogao je na drugoj strani biti neko kojeg nikad u životu niste vidjeli, samo simpatizer drugog kluba. I da plati glavom.
Toljagama, kamenicama, lancem.., na navijača može krenuti neko ko nije normalan! Neko ko ne dolazi na utakmice da navija, već da se iživljava. To nisu navijači, to su huligani. Pred njima igrači jednog i drugog kluba ne trebaju skidati dresove, niti kleknuti. Takvim “navijačima” nije mjesto na stadionima.
Tužno i žalosno je bilo gledati marisanu iz Olova. U kojoj je mogao stradati i neko ko se slučajno tu zatekao. Zamislite mlađe klince kojima je. možda, odlazak u Bijeljinu ili Banoviće na utakmicu svog voljenog kluba “vatreno krštenje”. Kakvu sliku će ponijeti iz Olova. Možete li zamisliti roditelja koji prati medijske natpise i sa stahom, koji samo roditelj ima, gleda slike, u nadi da na njima neće vidjeti svoje dijete.
Ko su klincima, koji ko zna koliko vremena sanjaju da putuju na gostovanja, njihovi idoli? Barabe s toljagama ili Hase, Pape, Škoro, Krste, Švabo, Mišo, Jozo, Sepi, Čobo, Buki, Zuban, Hura, Krpa…
Zašto se čudimo malim posjetama i na Koševu i na Grbavici. Zato što manjina na ovaj način teroriše većinu istinskih navijača. Prave prijatelje kluba, koji su nekada dolazili da uživaju u majstorijama, prvenstveno svojih ljubimaca, a potom i suparničkih. Imamo li danas takve navijače? Imamo, ali u kućama. Oni ne žele da ih se poistovjećuje s huliganima, ne žele da stradaju.
Nedavno je jedan stari “hordaš” Haris Čengić pričao zašto je on dolazio na utakmice Sarajeva.
“Ja sam dolazio da uživam u majstorijama Papeta Sušića, a isto tako da gledam majstore kakvih je bilo u svim jugoslovenskim klubovima. Pa, recimo dođe Dinamo s Bobanom, Hajduk s Bakon Sliškovićem, braćom Vujović, Partizan s Prekazijem… Priština s Vokrijem, Murićijem, Zvezda s braćom Đurovski, Budućnost s Vujovićem i Savićevićem, Velež s Tucom i Kajtazom, Sloboda sa Šećerbegovićem, pa Rijeka s Gračanom… Svaki klub je imao majstore zbog kojih se dolazilo na utakmice. Moj klub, moj Pape mi je najdraži, za njih se živi, ali mi smo na stadione dolazili da uživamo. Mi smo navijali i zezali se. Od derbija do derbija. Ovo danas, ovi što se tuku, ne mogu se nazvati navijačima”- ispričao nam je Čengić i na fejzbuku dobio podršku svojih prijatelja iz cijelog svijeta, kako navijača Sarajeva, tako i suparničkih klubova, s ciljem da se ludilu strane u kraj.
Definitivno svi smo zakazali. Oni koji donose i sprovode zakone. Mediji, pa i klubovi, koji se za radi stotine hiljada pravih navijača, moraju ograditi od huligana. Krajnje je vrijeme da se siledžijama stane kraj, kako bi na tribine vratili NAVIJAČE!!!
(Sportske.ba)