Piše: Nedim SALIHAGIĆ
Veliki njemački pisac Goethe u svojoj izreci „Vidjeti Napulj i umrijeti“ opisao je svu ljepotu koja krasi grad Napulj, ali i brutalnost koja se krije u dubinama ovog grada. Napulj je smješten na samom jugu Italije. Obilježava ga sredozemna klima, smatra se domom pizze, aktivnog vulkana Vezuva, napolitanskog jezika, prekrasnog mora, ali i one tamne strane – zloglasne mafijaške organizacije pod nazivom Cammora.
U takvom životopisnom okruženju egzistira fudbalski klub S.S.C. Napoli, koji je ponos ne samo grada Napulja, već i cijelog juga Italije. Godinama unazad Napoli se etablirao kao najveći i najuspješniji klub koji dolazi sa Juga. Predstavljao je prijetnju i konkurenciju za klubove koji dolaze sa bogatog sjevera. Napoli je u svojoj historiji osvajao dva puta Seriu A, prvi put u sezoni 1986/1987, a zatim u sezoni 1989/90. Oba trofeja su osvojena sa Diegom Maradonom u timu, i sa pravom u Napulju uživa status božanstva, gdje njegov lik krasi u muralskom izdanju brojne zidove grada. Klub je osnovan 1904. godine, te je prošao kroz razne uspone i padove. Najteži trenutak koji se pamti je bankrot iz 2004. godine koji ih je odveo na skoro samo dno italijanskog fudbala. Od potpunog nestanka sa fudbalske mape svijeta spasio ih je filmski producent Aurelio De Laurentiis koji je klub preuzeo u momentu kad se Napoli takmičio u trećem rangu – Seriji C1.
Uspon Napolija pod patronatom Aurelia De Laurentiisa
Aurelio De Laurentiis, filmski producent postao je gazda Napolija te je tada počeo režirati svoju sopstvenu priču u gradu pod Vezuvom.Već je prije 2004. godine htio kupiti Napoli od nekadašnjeg trofejnog gazde Corrada Ferlaina, no to mu nije polazilo za rukom. Baš kao da je Napoli trebao dotaknuti dno da bi Aurelio De Laurentiis mogao započeti snimati film od početka, pa je u tu svrhu morao platiti i povratak izvornog imena kluba. De Laurentiis potiče iz prave filmske porodice, njegov daidža je Dino De Laurentiis koji je režirao filmove kao što su „Red Dragon“, „Hannibal“ i „Army of Darknees“. Onako kako je uspješno vladao filmskom produkcijom, tako je vrlo brzo započeo ekspresan povratak Napolija na veliku scenu. U samo tri godine vratio je Napoli u elitu italijanskog fudbala. Taj povratak u elitu kao da je bio signal da fudbalski Vezuv proključa, pa se na ulicama Napulja okupilo desetine hiljada navijača.
Prve godine u eliti prošle su u stabilizaciji kluba, ali već tada se vidjelo da De Laurentiis ima smisla za vođenje kluba, a posebno za dovođenje igrača od kojih će napraviti zvijezde. Na samom početku su stigli kao anonimusi Marek Hamšik i Ezequiel Lavezzi koji će vremenom postati zaštitna lica Napolija, te će zauvijek ostatak u srcima Napolitanaca. Napuljska renesansa doživjela je prvu veću kulminaciju ulaskom u Ligu prvaka na krilima Edisona Cavanija, koji će po istoj recepturi kao Hamsik i Lavezzi doživjeti zvijezdani status u Napulju. Sa klupe je ekipu predvodio temperamentni Walter Mazzari koji se idealno uklopio u južnjačku atmosferu koja je vladala na tribinama stadiona Sao Paolo. Prvi dio „filma“ je od strane De Laurentisa snimljen pod radnim nazivom „od C do C“, što je značilo da je klub od bankrota i Serije C1 doveo do Champions League – Lige prvaka.
Rukavica u lice Juventusu
Napoli se velikom brzinom vratio među fudbalsku elitu, ali izazovi su se pojavili na domaćoj sceni koji su bili logičan slijed okolnosti. Usljed strmoglavog pada milanskog dvojca Milana i Intera, Napoli se odvažio i izazvao Juventus na borbu za Scudetto u trenutku kad je Stara dama bila na vrhuncu svoje moći. De Laurentis je u tu svrhu odriješio kesu pa je pojačao ekipu. Najveće ime je bio Gonzalo Higuain koji je stigao iz madridskog Reala. On će u dresu Napolija u 104 utakmice postići 71 gol.
Napoli je tih godina redovno završavao iza Juventusa, tako da je san o Scudettu samo na momente bio dostižan, jer je Juventus najčešće već sredinom šampionata pravio ozbiljnu bodovnu razliku u odnosu na konkurente. Stara dama je sezone najčešće završavala sa duplom krunom, ali se Napoli ipak uspio okititi sa dva utješna trofeja, i to Kupom Italije u sezoni 2013/14 i Superkupom 2014. godine. Nož u srce svim Napolitancima je zabio Gonzalo Higuian svojim odlaskom u Juventus za 90 miliona eura čime je postao treći najskuplji fudbaler u historiji, te je time ostvaren najveći transfer u historiji italijanske lige.
Uvijek u vrhu, nikad na njemu
Od svih pokušaja da se domognu titule prvaka, Napoli je bio najbliži u sezoni 2017/2018 kada je na klupi sjedio Maurizio Sarri. Te sezone Napoli je kao nikada do tada pratio Juventus u stopu, te je četiri kola prije kraja pobjedom (0:1) u Torinu došao na bod zaostatka za istoimenim rivalom. Iduće kolo će se pokazati odlučujuće za ostatak sezone. Pobjeda Juventusa u Milanu protiv Intera, te poraz Napolija od Fiorentine raspršio je još jednom snove o tituli Napolitanaca.
De Laurentis je odrastao u porodici koja je prvi kapital zaradila producirajući western filmove, gdje se stvari riješavaju brutalno do kraja. Tako je i nastavio svoju potjeru za Juventusom – na život ili smrt, kako se to u western filmovima obično događa. Za narednu sezonu angažirao je proslavljenog stručnjaka Carla Ancelottija koji je sa dosta uspjeha vodio Milan, a zatim Real Madrid, PSG i Bayern. Prva sezona pod vodstvom Carla Ancelottija prošla je kao i prethodne – drugo mjesto iza Juventusa. Utrka za titulu završila je već sredinom prvenstva. Ova aktuelna sezona krenula je još gore. Već u početnoj fazi izgubljena je trka za Juventusom, a i drugo mjesto je poprilično daleko jer je glavnu ulogu izazivača Juventusu preuzeo Inter. Opće je poznato da nevolja nikad ne dolazi sama, a to se dogodilo i Napoliju. Osim loših rezultata, u klubu je buknula pobuna igrača i trenera protiv gazde Aurelia De Laurentiisa.
Pobuna na vratima
Niz loših rezultata ove sezone Aurelio De Laurentiis pokušao je sankcionisati odlukom da ekipu zatvori u karantin, čime je sebi režirao pobunu koju fudbalska javnost na Apeninima dugo nije vidjela. Igrači su odbili takvo naređenje gazde, čime su mu objavili pravi mali rat, a igrače u takvoj odluci je podržao i sam trener Carlo Ancelotti. De Laurentiis je odmah reagovao, znajući da mora pokazati mišiće i da samovolja igrača i trenera mora biti brutalno kažnjena. Igračima i treneru su izrečene drakonske novčane kazne, te se spominje prodaja „najžešći pobunjenika“, a i prodaja samog kluba se sve češće pominje u medijima. Jednostavno, De Laurentis je lik iz svojih western filmova koji ide do kraja po svaku cijenu. Da li će njegova priča u Napoliju ipak imati happy end pokazati će vrijeme. Ono što je sigurno je da će ostati upisan zlatnim slovima u historiji Napolija, iako se još nije uspio domoći samoga vrha Italije.
