“Malo kolači, jedemo i tako je kod nas..i onda dođe utakmica, a ti ne možeš”, tako je pred kamerama govorio Senad Lulić, u tunelu, dok je razgovarao sa slovenskim reprezentativcem Samirom Handanovićem.

Nešto prije, a nakon neuspjelog “baraža”, kada je “Zmajeve” vodio Mehmed Baždarević, Lulić se oprostio od državnog dresa i posvetio se igrama u Laziju.
Tamo, dvijehiljaditih isto je govorio Hasan Salihamidžić. I njega su pomeli. I on je najbolje partije u Bayernu pruźao nakon odlaska iz reprezentacije.

Prvog dana okupljanja reprezentacije pred susrete s Finskom i Grčkom svjedočimo slavljeničkoj atmosferi u “Zmajevom gnijezdu”. Proslavlja se ( Krunićev) rođendan, prvi “kolačići” po tradiciji otpjevaju nešto za raju… Između treninga potpisuju se sponzorski ugovori, posjećuje raja.. Kako na kapiji Sportskog centra nadzorna kamera bilježi svaki ulazak sponzoruša, sad im se ide na noge.

Nadajmo se da se s tom praksom prekinulo zauvjek. Za neuspjehe cehove su plaćali selektori. Koji su tolerisali kašnjenja, napuštanje kampova, vašarsku atmosferu u sportskom centru. A za to vrijeme javnost je hranjena stereotipnim izjavama, tipa …nikad bolja atmosfera… Igrat ćemo za naše navijače…Ostavit ćemo srce na terenu…

Tako se govorilo i pisalo uoči utakmice s Armenijom, pa smo “popili” četiri komada.

Običan “smrtnik i bolesni” navijač pita se dokle ćemo više slušati ovakve “ratničke” izjave, a gledati baletane na terenu. Stručni štab na vrijeme mora pogledati i poslušati šta je nedavno govorio Senad Lulić. Navijači, za koje “ostavljate srce na terenu” ne zasluźuju da ih se vara. Oni traže pobjede. Dosta je bilo laźnih obećanja i “puštanja niz vodu” selektora.

(Sportske.ba)