Piše: E. Kulenović

Fudbal ponekad piše čudne priče. Jednu takvu ispisao je Nedo Turković.

Ovaj bosanskohercegovački internacionalac je godinama tražio priliku za dokazivanjem. Preko Prve lige FBiH se najbolje ‘progurao’ u elitni rang, a potom je krenula njegova avantura po svijetu koja i danas traje. Prije nekoliko dana je Turković našao novi angažman u dalekoj Saudijskoj Arabiji koja je ujedno i deseta različita zemlja u kojoj će se okušati.

Sve to je, dakle, bilo povod za razgovor sa Turkovićem koji uporedo s karijerom ulazi i u menadžerske vode.

“Potpisao sam ugovor sa Al-Taqadumom iz Saudijske Arabije. Klub je to koji se takmiči u njihovom drugom rangu, ali s visokim ambicijama. U ovom klubu su treneri koji su već radili sa mnom u Rumuniji. Predložili su mi da dođem, a kako sam čekao baš ponude iz ovakvih zemalja, na kraju se sve brzo realizovalo. Cilj mi je do kraja karijere što više provesti u zemaljama Azije”, priča Nedo Turković za Sportske.ba.

Uvjeren je da je napravio pravi potez.

“U proteklom periodu bilo je i drugih varijanti, javljaju su se klubovi iz naše Premijer lige, pa iz Grčke, Rumunije… Ipak, sada kada pogledam da se u Grčkoj i dalje ne zna šta je sa fudbalom te da u Rumuniji veliki problem pravi koronavirus, na kraju sam uvjeren da nisam pogriješio što sam rizikovao čekajući ovakvu ponudu. Nije to nimalo lako, svaki dan moraš održavati formu, a to nije ni približno radu sa ekipom.”

Jednog dana kada završi karijeru definitivno će imati o čemu pričati.

“Saudijska Arabija je deseta zemlja u kojoj nastupam. Kada vratim film, drago mi je da sam imao priliku da obiđem sve te države, zaista neke među njima su toliko neobične da ih možda nikada ne bih stigao obići. Upoznao sam i mnogo ljudi, mnogo sportskih radnika, tako da iz svake zemlje na kraju nosim nešto lijepo.”

Kada ga pitamo gdje mu je bilo najteže, kao iz topa odgovara – u BiH.

“Mnogo sam se patio da se izvučem iz Prve lige FBiH i sada razumijem mnoge momke koji imaju kvalitet, a ne uspjevaju da naprave korak naprijed. Jednom kad dođeš gore, onda se vrtiš u tom krugu.”

Svaka avantura nosi i anegdote.

“Uh, o tome bi se moglo danima pričati. Ali, evo, spomenut ću vrijeme provedeno u Indiji i ta njihova tradicionalna vjenčanja. Tamo svi čekaju starog dedu da jede i tek onda ustaju sa stola, a dedo, zamislite, jede dva na sat. Mnogo respektuju starijeg i vođu porodice, iako su meni tad noge utrnule sjedeći (smijeh).”

Mnogo se očekuje od “stranaca” kada dođu u zemlje poput Indije, Indonezije…

“Pomalo je teško shvatiti da oni za ono što plaćaju žele Ronalda i Messija. Nemaju puno strpljenja i zato dolazi do brzih raskida. Ako se ne snađeš u prva dva mjeseca, oni pretežno traže nove strance.”

Iako kaže kako ga je SAŠK Napredak stvorio kao čovjeka i igrača, jedan klub posebno izdvaja. To je Željezničar.

“Nakon što sam sreću tražio po Crnoj Gori, Kazahstanu i Azerbejdžanu, ukazala se prilika da se vratim na Grbavicu i potpišem za ‘svoj’ Željezničar. Sjećam se da je u tom periodu postojala i opcija da idem u Kuvajt, ali Željo je Željo. Na poziv tadašnjeg trenera Admira Adžema i Jasmina Ligate obukao sam plavi dres i nisam zažalio. To je nešto najljepše u mom životu. Da mogu vratiti vrijeme, opet bih učinio isto, bez obzira što sam imao tad tešku povredu. Za mene je to kruna karijere.”

Na Grbavici nije tada bilo baš bajno stanje.

“Sjećam da je na pripremama u Međugorju bilo skoro deset juniora, nas nekoliko iz grada, starijih igrača i neki na probi… Ali, eto, nekako smo se borili. Bila je to dobra ekipa iz koje kasnije nastaje grupa ‘Plava mašina’ koja je već dobro poznata u krugu Sarajeva. Svi iz te generacije se čujemo, sastanemo se barem jednom godišnje.”

Uporedo se bavi i menadžerskim poslom. Enesu Sipoviću je “završio” transfer u FC Chennaiyin.

“Enesa poznajem od najmlađih dana, imao je sličan put kao i ja, borio se na sve strane. Mene su ljudi iz Indije zvali, tražili su dobrog defanzivca za Chennaiyin, a hvala Bogu na kraju sam se sjetio upravo Sipovića koji je odgovarao svemu onome što su tražili. Brzo se realizovao transfer. Želim mu svu sreću. Inače, veliki broj ljudi iz vana mi vjeruje na riječ, za sve te kontakte sam se izborio korektnošću i poštenjem. Nadam se da ću s vremenom razviti dobru mrežu za menadžerstvo”, istakao je na kraju Turković.