Bilo je i prije raznih trvenja i potresa u reprezentaciji. Zavirimo li u nešto dalju, pa i ovu bližu prošlost, uvidjet ćemo da su i prije igrači donosili, najblaže rečeno, čudne odluke, bez prevelikog razmišljanja o posljedicama. Često ostavljajući na cjedilu reprezentaciju, saigrače, selektore… Javnost im je okretala leđa, no bilo je i onih koji su ih podržavali. Meho Kodro se oprostio od reprezentacije u svečanoj loži za vrijeme utakmice BiH i svjetskih zvijezda na Koševu, Piplica je rekao kraj nakon debakla protiv Rumunije na istom stadionu. Salihamidžić se nakon Francuske odjavio iz repke, a nije imao ni 30 godina. Asmir Begović je bez pozdrava napustio pripreme kod Dušana Bajevića i preko Banja Luke otišao za Englesku. Spahić, Barbarez, Milenković, Bajramović, Misimović, Berberović, Hasagić, Papac i drugi su napisali pismo u kojem su tražili smjenu Ušanovića i Pašalića, ucjenjujući Nogometni savez neigranjem za nacionalni tim. Većina ih se kasnije vratila. Misimović se kasnije opraštao i kod Kodre, ali se vraćao u tim. Vjerovatno smo nekog i zaboravili, ali ovakvi i slični slučajevi nisu izuzetak, nego pravilo.
No, Anel Ahmedhožić je fenomen. On je u sve uključio i porodicu. Suprugu i oca. Problematični dečko bh.reprezentacije nije prvi put navukao gnjev. I prije je bilo problema s njim, nesuglasica, ljutnje i svađe, ali ovog puta je prešao crvenu liniju i faktički zatvorio vrata reprezentaije, Emir Spahić kaže zauvijek, ali praksa kaže do novog selektora. I direktora.
Reakcija njegovih saigrača je iznenadila javnost. Nekolicina reprezentativaca su ga otpratili na društvenim mrežama. Time su mu poručili da ga ne smatraju više svojim, ne samo saigračem, nego ni prijateljem.
Anel je naljutio reprezentativce jer se nije javio nikome da odlazi iz Eindhovena. Napustio je reprezentaciju, a da nije uputio pozdrav i obrazložio svoju odluku na whatsapp grupi, gdje komuniciraju igrači i članovi stručnog štaba. Iznenadili su se kada se nije pojavio na sastanku. Niko nije znao zašto je prekršio disciplinu i vratio se u Engleskoj. Sve dok Barberez nije objasnio da se Anel požalio na povredu i otišao. Ni selektor nije vjerovao u ovu priču, logično.
Igrači su ”kivni” na Anela jer nije mogao istrpiti neigranje, jer prema nekim informacijama nije bio planiran za utakmicu sa Nizozemskom, iako nije bilo potvrde da je to tako. Iz stručnog štaba čujemo da se na njega računalo najozbiljnije. Da li je dečko izmanipulisan, nagovoren ili je jednostavno u trenutku izgubio živce zbog nečeg, to vjerovatno nikad nećemo saznati. On je odlučio da se povuče. Zauvijek.
Ne znamo šta se može desiti, pa da se posljednjih godina najbolji defanzivac Zmajeva opet (nekad) vrati u nacionalni tim. Da se promjene selektor i direktor, da reprezentacija počne pobjeđivati i da se plasira na mundijal 2026. godine, te da on (Ahmedhodžić) bude u velikoj formi i u većem klubu od ovog u kojem sad igra? I da javnost i mediji zaborave šta je bilo? Ili da se prave da su zaboravili? Ne, nema šansi da se ovo ikada desi! Za sve ima način, a Anel je sebi zatvorio vrata i bacio ključ u bezdan. Da ga nikad niko ne pronađe.
(E.D./ Sportske.ba)
