Kad smo u julu prošle godine pisali o rukometnom treneru Zvjezdanu Tomiću, bila je to još jedna tužna storija o tome kako je iz naše zemlje u bolji svijet otišao još jedan mlad i obrazovan čovjek.
Ovaj magistar sporta napustio je rodnu Tuzlu i u Minhenu se zaposlio kao dostavljač. Njegovo rukometno znanje, želja za obrazovanjem i napredovanjem u našoj sredini nisu bili vrednovani, ali su, zato, Nijemci, nakon samo sedam mjeseci, u nekadašnjem treneru tuzlanskog Jedinstva prepoznali potencijal.
Od minhenskog dostavljača, Tomić je stigao do trenerskog angažmana u gigantu Bayernu.
– Trenutno vodim drugi tim Bayerna i ostali smo u ligi, što je bio primarni cilj. Pored njih, vodim još i selekciju U-19 i očekuju nas kvalifikacije za prvenstvo pa ćemo vidjeti gdje ćemo igrati naredne sezone – objašnjava nam Tomić, koji, nakon što su u klubu otkrili da je magistar sporta, već uživa veliko poštovanje i povjerenje čelnika Bayerna.
Ekipa trenira u najsavremenijem i najmodernijem novoizgrađenom kampusu, u čiju je gradnju uloženo 70 miliona eura! Zvjezdan je prezadovoljan uvjetima u kojima radi njegov tim.
– Imamo sve, unutrašnje, vanjske, terene sa pijeskom, teretanu, bazen… Ja imam taj čip koji sam zadužio i kojim otvaraš sva moguća vrata u kampusu i sve ti je stalno dostupno. Tamo treniraju i mladi fudbaleri i košarkaši – govori Tomić.
U Minhenu je doživio svojevrstan šok. Nakon ledenih i neuvjetnih bh. dvorana, borbe s terminima za trenažni proces, našao se u situaciji da u superluksuznom kompleksu radi šta hoće i kad hoće. No, pomalo je začuđujuće da se gigant poput Bayerna ne nalazi u vrhu njemačkog rukometa. Na upit kakve su uopće ambicije uprave, koja ga je angažirala, Tomić kaže:
– Ambicija uprave koja je postavljena pred mene je, prije svega, da stvorimo momčad koju će, prije svega, krasiti timski duh, a naravno, i ukoliko bude prilike, da se plasiramo u ligu iznad, da to učinimo. Sa mnom bi se u stručni štab omladinskog pogona trebao uključiti i moj prijatelj Boris Mišić, koji je trenutno aktivni igrač u Bayernu i koji me preporučio klubu. Da kako treba dodamo bosanskog štiha! – našalio se Tomić.
Vjeruj u svojih 10 prstiju
Nakon fudbala, u kojem su osvojili sve moguće, te košarke, koja polako zauzima svoje mjesto u vrhu, Bavarci ozbiljno razmišljaju o tome da i rukomet pokrenu putevima uspješnih članova Bayernove porodice. Ko zna, možda upravo Tomić bude jedan od konstruktora tog projekta.
– Moje ambicije su trenutno vezane isključivo za Bayern. Imao sam nekih upita i pregovora, ali sam trenutno prezadovoljan uvjetima i odnosom s ljudima u klubu. Ostavit ćemo da vidimo šta vrijeme nosi, a moj moto se zna, vjeruj u sebe i svojih deset prstiju i ništa nije nemoguće – kaže Tomić.
(svijet-rukometa.com)