Piše: Mladen BOŠNJAK
Ako Nogometni savez Bosne i Hercegovine popusti političkim pritiscima iz RS-e i prekine natjecanje u Premijer ligi, organizacijski će se vratiti daleko unatrag, u vrijeme prije Komiteta za normalizaciju, u vrijeme troglavog predsjedništva učahurenog u ljušturu privatnih i uskonacionalnih interesa. Ljudi koji trenutno vode Nogometni savez u tom će slučaju izgubiti svaki kredibilitet i ostati će upamćeni kao sastav koji je zadao najbolniji udarac našem nogometu.
Kažu, tri kluba ne žele da se natjecanje nastavi, ostali su za igru, za regularnost, za nogomet. Zbog čega Izvršni odbor sluša ta tri kluba naspram ostalih, zbog čega pada na koljena pred manjinom? Zbog čega Džemidžić zamuckuje, zbog čega lomi prste? Zašto ne skupi mrvu dostojanstva i ne ode!? Misli je Begić i dalje ostati predsjednikom? Šta ako se ostvare crne slutnje onih epidemiloga iz Zenice koji tvrde da nas na jesen očekuje znatno gori i opasniji udar korona virusa? Hoće li to biti konačni slom našeg ligaškog nogometa? Hoće li i tada Džemidžić mucati „de facto“, ili će de iure napustiti kancelariju saveza koja ponovno postaje gnijezdo smutnje i destrukcije?
Preko puta NS-a netko je na mostu objesio dobar komad čaršafa sa kojeg strši nemušta i nevješto sročena poluprijetnja: Poruka za krovnu elitu: Fudbal i navijači u rečenicu istu. Ovaj naivni i besmisleni stih podsjetio je na činjenicu da se proteklih dana, poput kristalne čaše, razbila iluzija o važnosti navijača, podsjetio je na neumitnost odlaska u ropotarnicu mitske besmislice da se „nogomet igra zbog navijača“! Evo, vidjeli smo da se ne igra zbog njih, vidjeli smo prazne stolice, vidjeli smo – tu i tamo – kako su živi navijači zamjenjeni gumenim lutkama. I, igralo se! Igralo se – zapamtite – sebet novca! Zbog para! Kakvih navijača!?
Izvršni odbor Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine nebi smio donijeti tako pogubnu i samoubojstvenu odluku kakva je prekid natjecanja u Premijer ligi. Na koncu, kad bude stani/pani, neka se natjecanje nastavi poslije tog famoznog Šeranićevog „prvog jula“, neka se igra svako drugi dan. Jer, licemjerna je briga iz saveza „za zdravlje“, licemjerna je teorija o premorenosti i izdržljivosti igrača. Naši (polu)amateri koji i inače rekreativno trčkaraju domaćim ledinama, mogu bez ikakvih problema odigrati tri utakmice tjedno. Tempom i ritmom kakvim su odradili dosadašnje utakmice. Bez ikakvih bojazni od ozljeda, od premorenosti i sličnih izgovora. Samo, Premijer ligu treba završiti!
U protivnom, natjecanje će prekidati kako se tko sjeti, zbog gripe, stomačnih tegoba, poplava, smetova, kiša…. Previše je destrukcije u našem nogometu, nju, destrukciju, samo čvrsta ruka (dakako, uz pomoć UEFA-e) može donekle držati u boci, vodeći računa o nesalomivoj latentnoj opasnosti izlaska iz iste.
(Sportske.ba)