Jesenji dio PLBiH za rukometašice priveden je kraju. Nekoliko sjajnih utakmica je iza nas. Gruđanke su nastavile dominaciju, a dosta je bilo borbe među ostalim ekipama.

Ipak, ni ova polusezona nije prošla bez sudijskih propusta. Namjerno ili ne, teško je prosuđivati, ali činjenica je da su sudije u dosta mečeva unosile nervozu.

Sitne greške, sumnjive odluke, nejasne situacije… gomilalo se. U ovaj koš nećemo i ne želimo staviti sve sudije, jer bilo je i izdanja za pohvale i za primjer kako se treba odraditi jedna profesionalan posao u ozbiiljnoj ligi, ako još uvijek PLBiH smatramo ozbiljnim takmičenjem, a trebali bi.

I krivci će se uvijek naći na nekoj drugoj strani. Evo i novinari će biti dežurni krivci, navijači će biti primitivici, valjda što ukazuju na greške, ne iz zle namjere sigurno.

Ako napravimo analizu, malo smo se pomjerili, ali nedovoljno. Dvorane nam zjape prazne na utakmicama, publike je sve manje. Rukometni radnici, treneri, igračice, daju zadnje atome snage da održe ženski rukomet u BiH, jer pomisao na žensku reprezentaciju suvišno je više komentarisati.

U ovoj kratkoj priči ostaje mi komentar jednog od gledatelja “Moje dijete trči, rizikuje povredu, trener živce troši, a oni će po nečijoj naredbi raditi”.

Da bi ovo zaustavili, moramo se trznuti, rukomet nam je na dnu, ženski posebno, hajmo pustit malo da igraju, pa da vidite da smo talentovani, jaki i odlični u igri sedam na sedam, i vjerujte jesmo od Mostara do Ilidže, od Zavidovića do Tuzle, od Bihaća do Dubice.

(H.Z./Sportske.ba)