Piše: Haris Zilić
Desetkovana povredamma, koronavirusom, rukometna reprezentacija BiH je odigrala hrabro protiv velesile Njemačke. Poraz od 25:21 je ravan trijumfu, obzirom da je selektor Šuman imao 11 igrača, a početkom drugog poluvremena povrijedio se Ivan Karačić.
Prvo ime u našoj reprezentaciji bio je Nikola Prce. Sa osam golova, “častio” je zvijezde Kiela, Magdeburga, Fuchsea, Flensburga… rukometaše koji igraju u najjačoj ligi svijeta, Bundesligi i igrače koji su krema svjetskog rukometa. Razigravao i je i ostatak našeg tima.
Nije prvi put da stasiti Hercegovac nosi na leđima ovu sjajnu reprezentaciju, ovu skupinu nevjerovatnih momaka i boraca.
Svi ljudi koji se pitaju nešto u sportu u ovoj državi, da razmisle, da ovom čovjeku obezbijede doživotno odlikovanje za hrabrost, borbu, za promocijju bh. sporta. Za suze radosnice ovog naroda. Za inat, sreću, radost.
Hercegovac sa Bivolja Brda u čapljinskoj regiji. Majka Draga, sestra Karolina, žena Nikolina i kćerka Laura, moraju biti ponosni, kao što je i njegov pokojni otac Karlo ponosan i na onom svijetu.
Sa kamena, sela, stigao je do visina BiH, do tačke ponosa. Suvišno je možda bilo šta dodati. Možda bi svaka naredna riječ pokvarila ove kratke crte o Nikoli.
Nikola, hvala ti! U ime moje generacije u ime budućih u ovoj čudnoj državi i najljepšoj zemlji na svijetu!
