Prije pet dana vraćao sam se s kolegama iz Podgorice, s utakmice bh.reprezentacije. Negdje u “nedođiji”, vozeći kroz Šćepan polje prema Foči, prisjetio sam se brazilskih dana. Prije osam godina u Guaruži, s kolegama Borovinom, Zameticom, Haračićem, Šišom, Tanom, Tirom, Marjanom, Matejom, Salihom, čekali smo taj historijski meč na čuvenoj brazilskoj Marakani. Pakao, doslovce pakao beogradske Marakane smo preživjeli. U Riju sve je mirisalo na praznik.
Heroji iz Krajine
Preko dana druženje argentinskih i bh. navijača na čuvenoj Copacabani, kafa iz prave visočke Vispakove džinovske džezve, kupanje, paradiranje u bojama i obilježjima BiH. Ne mogu se sjetiti jesmo li prije ili nakon utakmice na Marakani, mi, bh. novinari odmjerili snage s Argentincima na plaži u Guaruži. Ne sjećam se ni rezultata… Mora da smo izgubili… Nije to ni bitno…
Svi smo željno čekali tu utakmicu. Ja od 1996.godine i prvih priprema reprezentacije u Velikoj Kladuši. Dočekasmo toliko sanjani dan, noć… U Brazil nas je, golom u Kaunasu odveo Vedad Ibišević.
Vraćajući se s te utakmice, negdje u Poljskoj smrtno su stradali Krajišnici, heroji s tribina Vildan Pehlić, Hasib Mahmić i Almir Kasumović.
U znak sjećanja na Krajišnike, sa sudijskim zviždukom brazilskog sudije Joel Aguilara iz Salvadora, tačno u ponoć potekla je voda iz hajr česme u Vrnograču kod Velike Kladuše.
Na Marakani, s jedne strane moćna Argentina s Romerom, Zabaletom, Di Mariom, Mesijem, Aguerom, Higuianom, Rodrigesom, Masheranom, a mi u formaciji 4-2-3-1. Begović, Mujdža, Bičakčić, Spahić, Kolašinac, Bešić, Pjanić, Hajrović, Misimović, Lulić i Džeko. Na klupi super klasni Ibišević, Šunjić, Salihović, Višća, Medunjanin, Ibričić…
Među 76.000 gledatelja skoro pola navijalo je za BiH. Ustvari, za Zmajeve i protiv Argentine. Brazilci, naši sjajni domaćini u Riju, Guaruži, Cuibi, ali ne i Salvadoru, gdje su pokrali kolegu Edina Borovinu, navijali su za BiH. Dugogodišnje rivalstvo ne dozvoljava im da navijaju za Argentinu.
Bešić i Mesi
Uvertiru utakmici s Argentinom priredili su bh. rukometaši, koji su istu noć 15.juna 2014. osigurali plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Sve je dalje poznato. Mesi je dao gol, premda ga je sjajno čuvao Muhamed Bešić. Koji je tu noć pretrčao 12.271 metar. Gol je dao Vedo Ibišević. S klupe je ušao Vedo. Mi smo, vjerovali u okvir argentinskog gola uputili 16 lopti, a Gaučosi 11.
Iz tadašnjeg sastava i danas su u reprezentaciji Džeko, Pjanić, Kolašinac i Bešić. Tada nismo ni znali da će se igrati u Ligi nacija. Nakon mundijala i bajkovite noći na Marakani niko nije mogao pomisliti da će osam godina kasnije bh. reprezentaciji probleme praviti nogometaši Sutjeske, Dečića…
Šta danas ima Ivaylo Petev? Džeku, Kolašinca, Pjanića… I ostale, koji će kroz utakmice stasavati, sazrijevati… Ona “Spahina i Papetova” najuspješnija reprezentacija nije se bojala moćne Mesijeve Argentine. Danas strepimo kada je na drugoj strani Rumunija, Finska, Crna Gora… Jednostavno to je realnost.
Ova reprezentacija i nova generacija “Zmajeva”, ma ko je vodio, zaslužuje podršku. Uz Hajradinovića i Rahmanovića ovo je trenutno najbolje što imamo! Jedna i Jedina BiH!
