Piše: Mladen Bošnjak
Naravno da treba biti oprezan i temeljit pri izboru selektora nogometne reprezentacije, naravno da treba voditi računa o svakom detalju, treba misliti na selekciju, na zemlju, na navijače, na novce…, na sve. Ali, ni ta temeljitost, ni brižnost, ni sistematičnost ne mogu se otezati u nedogled. Naročito u slučaju Bosne i Hercegovine.
Zgusnut je natjecateljski kalendar u narednoj godini, a ona, 2021-a godina, samo što nije pokucala na kapije sve neodređenije i smušenije kancelarije Nogometnog saveza. Da bi podijelili odgovornost u slučaju budućih neuspjeha, članovi Izvršnog odbora ustupili su dio pažnje javnosti tzv. Stručnoj komisiji u kojoj apetite zadovoljavaju i komplekse liječe „zaboravljeni asovi“. Sve evidentnija neodlučnost i jednih i drugih mogla bi nas odvesti u ćorsokak. Naši protivnici u budućim kvalifikacijama neće imati razumijevanja za naše „objektivne okolnosti“ kao ni za „porodične razloge“.
Svi bruje da novi izbornik treba biti „referentan“, a nitko ne pita za reference onih koji su se javili na natječaj , ili onih koje protežiraju neiživljeni anonimni komentatori sa „društvenih mreža“. Na primjer, Petev. Živo me zanima šta je on napisao u prijavi, ili šta o njemu vele oni koji ga guraju. Barbarez? Veliki igrač! Da, ali nedostatno za selektora reprezentacije čija je strelica na dijagramu u strmoglavom položaju. Baždarević? Neozbiljna kandidatura! U proteklom nastupnom govoru uskliknuo je: Odvest ću Bosnu i Hercegovinu na Europsko prvenstvo! Nije ju odveo! Ni blizu!
Amar Osim, Husref Musemić i Sergej Jakirović su, objektivno, najkvalificiraniji da budu selektori nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iza njih ima ponečega. Trenerskog i igračkog. Međutim, nije sav problem ni u kvalifikativima. Pitanje je koliko će ljudi iz saveza biti strpljivi, koliko će razumjeti procese stvaranja ekipe i igre, koliko će razumjeti osnovne zakonitosti nogometne igre. To se u ovom trenutku, izgleda, nameće kao ključno pitanje, jer zasigurno se u dogledno vrijeme nećemo plasirati na neko veliko natjecanje. Iz razloga što nemamo reprezentaciju za ozbiljnije rezultatske domete. Nemamo – što bi Nalić rek'o – „globalne kompetencije“.
A, to znači da iz prebogate UEFA-ine kase neće biti dotoka novaca kojima se beneficiraju plasmani na europska i svjetska natjecanja. Dakako, nedostatak para stvorit će nervozu i nestrpljenje i selektori će se mijenjati kao na traci. Tako se to radi u svim nestabilnim, nedoraslim i nezaokruženim savezima i državama.
Zato, izaberimo selektora, što prije to bolje. Službene utakmice se primiču i nose velike „čaše žući“. One s medom rezervirane su za neke druge selekcije, a mi se; zasad, možemo nadati tek kašičici.