Bosna i Hercegovina je kroz dijasporu dobila veliki broj reprezentativaca koji su prve fudbalske korake napravili u Njemačkoj i Austriji, a zatim izrasli u ozbiljna imena evropskog fudbala. Putem kojim su krenuli Amar Dedić, Jusuf Gazibegović, Dženis Burnić, Denis Huseinbašić i drugi danas ide i Aldin Alemić, mladi fudbaler rođen u Njemačkoj, koji trenutno nastupa u Austriji i otvoreno govori o svom razvoju, izazovima i ambicijama.
Aldin Alemić, rođen 15. februara 2006. u Velbertu u Njemačkoj, jedan je od najperspektivnijih mladih fudbalera iz bh. dijaspore. U razgovoru za Sportske.ba, Alemić je otvoreno govorio o svom fudbalskom putu, izazovima mladih igrača u inostranstvu, vezama s Bosnom i Hercegovinom, te ambicijama da jednog dana postane profesionalac.
Kroz svoje rane godine, Aldin je bio dio nekoliko značajnih omladinskih sistema: od TSG Sprockhövel U14, gdje je bio skautovan od Bayer Leverkusena i Borussije Mönchengladbach, preko VfB Hilden i Austria Salzburga, pa sve do USV Hallwang. Tokom intervjua je istakao koliko mu je važna disciplina, kombinovanje škole i treninga, te koliko ga motivišu primjeri igrača koji su, poput njega, prošli kroz izazovne omladinske periode, a potom napravili profesionalni iskorak.
„Kad sam bio dijete, uvijek sam imao loptu uz sebe. Moja braća i moj otac su bila u fudbalu uvijek i ja sam se ugledao na njih. Ali ja sam oduvijek imao osjećaj da mogu napraviti nešto više“, kaže Alemić.
Već u ranim omladinskim kategorijama njegov talenat nije prošao nezapaženo. Nastupao je u Drugoj omladinskoj ligi u Njemačkoj, gdje je igrao protiv velikih imena.
„Igrao sam protiv Borussije Mönchengladbach, Schalkea, Würzburga i drugih ekipa. Bio sam i na turnirima gdje su igrali Bayer Leverkusen i Borussia Mönchengladbach. U tom periodu sam stvarno bio na dobrom putu“, prisjeća se.
Jedan od najvažnijih trenutaka bio je odlazak na probu u Bayer Leverkusen, ali okolnosti mu nisu išle na ruku.
„Nažalost, kada sam došao u Leverkusen, bio sam bolestan. Mislio sam da će to proći, ali nisam mogao dati svoj maksimum. Znao sam koliko mogu, ali to nisam mogao pokazati, Takođet Borussije Mönchengladbach je imala interes i puno su pričali s mojim roditeljima. Rekli su da vide puno u meni, ali problem je bio što sam bio udaljen oko 150 kilometara. Imao sam školu po osam do deset sati dnevno, a onda još putovanja na treninge i utakmice. To je za dijete stvarno veliki stres“, objašnjava Alemić. To što nisam ostao u Leverkusenu ili Mönchengladbachu me nikada nije demotivisalo. Uvijek sam nastavio igrati dalje i vjerovati u sebe“, naglašava.
Dodatnu motivaciju pronalazi u primjerima igrača koji su bili uporni.
„Trener s kojim sam radio tada danas igra u Fortuni Düsseldorf. On je tek sa 28 godina postao profesionalac. To me motiviše da nikada ne budem razočaran i da se nastavim boriti“, kaže Alemić.
Kada govorimo o Aldinu Alemiću, jasno je da se radi o igraču koji svoj talenat koristi na bočnim pozicijama, sa naglaskom na kreiranje šansi i precizne centaršuteve. Njegova sposobnost izvođenja kornera i ubačaja predstavlja jednu od najvećih snaga, što ga čini opasnim u napadu i ključnim u povezivanju sredine terena i napada.
„Austria Salzburg je prvi tim iz Salzburga. Red Bull je kasnije preuzeo klub i sve strukture, dok je Austria Salzburg morala ponovo da se izgradi. Sada igraju u Drugoj ligi, a ja sam u drugoj ekipi, gdje su mladi igrači od 16 do 18 godina. Cilj nam je da izborimo mjesto u prvom timu ili da nas prodaju u veće klubove. Najviše volim da asistiram, da kreiram šanse za saigrače. Moja najjača strana su centaršutevi i korneri. Desna noga mi je jača, ali mogu igrati i lijevom. Ponekad igram i lijevo, ali se najbolje osjećam na desnoj strani i volim biti taj koji pravi razliku u napadu“, ističe Alemić.
Veza s Bosnom i Hercegovinom za njega ima poseban značaj.
„Ne sjećam se kada nisam gledao utakmicu reprezentacije BiH. Bio sam i u Beču na utakmici, atmosfera je bila fenomenalna. Često dolazim u Bosnu, imam porodicu u Sarajevu i uvijek se rado vraćam“, govori Alemić.
O budućnosti razmišlja realno, ali s jasnim ambicijama.
„Moj cilj je da se afirmišem barem u četvrtoj ligi Njemačke, jer odatle mnogi igrači prave iskorak u jače lige, pa i u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da to mogu ostvariti“, kaže on.
Na kraju ističe da je najveći problem mladim igračima pritisak i neizvjesnost.
„Najveća prepreka je to što u tim godinama ne znaš hoće li fudbal postati tvoja profesija. Pritisak škole, treninga i očekivanja je ogroman, ali bez vjere u sebe nema ništa“, zaključuje Alemić.
