Legenda Sarajeva Faruk Hadžibegić, nekadašnji jugoslovenski reprezentativac, imenovan je juče za novog selektora crnogorske reprezentacije.
“Sokole” preuzima u teškom trenutku, na polovini gotovo izgubljenih kvalifikacija, nakon političkog odlaska prethodnog selektora Tumbakovića i dvojice važnih fudbalera.
Nisu to jedini problemi crnogorske selekcije, čije su najveće zvijezde već duže od godinu maltene hronično povrijeđene, a sve je manje mlađih fudbalera koji na pravi način mogu da ih zamijene. Ili se barem tako čini…
Može li Hadžibegić sve to da riješi, da pokuša da uradi ono što se u ovom momentu čini daleko kao svjetlosna godina – odvede našu selekciju na jedno veliko takmičenje?
O novom selektoru reprezentacije Crne Gore za “Vijesti” priča čovjek koji ga dobro poznaje – Emir Delić, novinar “Al Džazire Balkans” iz Sarajeva.
– Znamo se, dobro se znamo, već 20 godina, otkada sam kao mlad novinar, početnik, 1999. otišao na jedan trening reprezentacije BiH. Faruk Hadžibegić je tada bio selektor.
Uz opasku da mu je vrlo teško da bude objektivan, Delić smatra da je Hadžibegić, makar u ovom trenutku, prepunom poteškoća, pravi čovjek za Crnu Goru.
– Prvo što mi pada na pamet kad pomislim na Hadžibegića je njegova ambicija – gdje god je radio, u kakvom god klubu, borio se za titulu ili opstanak, bio u sjajnoj ili lošoj poziciji, imao je ogromnu želju da našto napravi. Njegova posvećenost je maksimalna, tako će sigurno biti i u Podgorici.
Hadžibegić je od starta imao veliku želju da preuzme Crnu Goru, tvrdi Delić.
– Iskreno, još ne znam zbog čega mu je bilo baš toliko stalo. Možda su dva odgovora. Prvi – jer želi da radi, a drugi – jer je to Crna Gora, reprezentacija koju je pratio i koju dobro poznaje. Mislim da je gledao sve mečeve otkada je Tumbaković selektor. I ubijeđen sam da će se ‘uhvatiti’ za nešto pozitivno, pa ako je već teška ili izgubljena pozicija u ovim kvalifikacijama, on će pokušati da spremi tim za Katar 2022. godine. To što Crna Gora još nije igrala veliko takmičenje, biće mu dodatni motiv – kaže Delić.
Dok stariji, ali i srednjovječni ljubitelji fudbala uglavnom pamte Hadžibegića po promašenom penalu u četvrtfinalu SP u Italiji 1990. protiv tadašnjeg svjetskog prvaka Argentine, penalu nakon kojeg je nestala jedna reprezentacija, raspala se jedna država, a okončana i cijela epoha (“Posljednji Farukov penal” – nedavno je snimljen i dokumentarni film, baš u produkciji Al Džazire), prosječan ljubitelj fudbala u Crnoj Gori ne poznaje Hadžibegića kao trenera.
– Faruk je veliki autoritet, iako možda ne izglada tako na prvi pogled – nastavlja Delić.
– Sjećam se nekih primjera, još davne 1999. godine. Hasan-Braco Salihamidžić je bio zvijezda u povoju, fudbaler Bajerna, ali je napravio neki problem – Hadžibegić ga je precrtao kao da je fudbaler Sutjeske ili Željezničara, a ne Bajerna, da bi se tek zaobilaznim putem, preko novinarske selekcije, vratio u tim. Sjećam se i scene kada je Elvir Baljić tek potpisao za Real Madrid, a Faruk je bio na vezi sa Džonom Tošakom, tadašnjim trenerom Reala. Baljić je navodno bio povrijeđen, a Hadžibegić mu je poručio – za nas si povrijeđen tek kada dođeš u Sarajevo i pregleda te doktor reprezentacije – priča Delić.
Hadžibegić, po njemu, umije da napravi atmosferu.
– Vole ga fudbaleri, voli ga svlačionica, on će im dati slobodu, ali će im, s druge strane, uzeti dušu na terenu.
Zbog svih tih elemenata, smatra Emir Delić, Hadžibegić je spreman da se suoči sa problemima koje ima crnogorska reprezentacija.
– Kada je vodio Bosnu, pridružio je mnogo fudbalera iz mlade reprezentacije, pa čak i iz domaće lige. I u Crnoj Gori će prevrnuti svaki kamen da pronađe neki izvor fudbalera!
To su vrline, a nedostaci i mane? Ima ih svaki trener, a Delić ponavlja da nije najobjektivniji o njima da priča.
Uostalom, sve će se vidjeti vrlo brzo – danas je Hadžibegićev prvi radni dan, potpis ugovora i promocija u Kući fudbala.
Nije baš kao Ćiro Blažević, ali Hadžibegić je čovjek koji okuplja
Hadžibegićeva pozitivna energija obično djeluje zarazno na fudbalere, navijače, novinare, smatra Emir Delić.
– Nema šansi, na primjer, da se ne javi novinaru na telefon. Ako vidi propušten poziv, odmah će uzvratiti poziv. To je taj respekt, ali traži ga i sa druge strane. Faruk je stara škola – ističe Delić.
– Baš ta posvećenost često privuče, zainteresuje navijače. Hadžibegić je čovjek koji okuplja ljude. Nije baš Ćiro Blažević, ali u mnogim stvarima podsjeća na njega, voli druženje, voli dobru atmosferu i trudi se da takva bude i njegova svlačionica – ističe Delić.
Hadžibegić je u trenerskoj karijeri sjedio je na klupi brojnih klubova, kao što su španski Betis, francuski Sošo, Troa, Dižon, Bastija, Valensijen i Red Star, te turski Gacijantepsor, Dijarbakirspor i Denizlispor.
(Vijesti.me)