Piše: Senad KRESO

Muko moja fudbalska reprezentacijo BiH.

Ako bi se vratili u ne daleku prošlost, možemo vidjeti da, od Safeta Sušića i odlaska na Svjetsko prvenstvo do sada, imali smo četiri selektora, koji su trošili naše živce.

NEZVANI GOST

To su Mehmed Baždarević, Robert Prosinečki, Dušan Bajević i Ivaylo Petev.

Baždarevića smo dočekali kao prijeratnu fudbalsku legendu bivše nam “Juge”. Nije nam bio bitna (za selektora) njegova trenerska karijera.

Prosinečki nam se dopao kada smo dobro prošli u Ligi nacija i ponudio nadu da ćemo uspjeti u sljedećim kvalifikacijama.
Bajević, “Princ”, iskusan trener, dočekan je kao istinski gospodin, ali izgleda da su godine učinile svoje.

Peteva nismo uopšte dočekali, već odmah ispraćali kao nepozvana gosta.

A ISPRATILI smo ih:
Baždarevića, kao slabog selektora,
Prosinečkog isto tako, ali manje nedorečenog nego Baždarevića.
Bajeviću, iz poštovanja prema njegovim godinama, samo kurtoazna zahvala.

Bugarina Peteva još nismo ispratili, a kada ćemo ne zna se.

NACIONALNI NABOJ

Oni su krivci, jer selektori uvijek prvi vise.

Ako pogledamo učinak naše A reprezentacije, od Sušića kao selektora (poslije Svjetskog prvenstva 2014.) vrlo lako se da primjetiti koliko smo nazadovali.

Zašto je to tako?
Ima mnogo, mnogo razloga i odabrao sam 3.ključna po meni.

1.Nepravovremeno reagovanje NSBiH na smjenu generacije (decidan plan i program pred nastupajuće cikluse, takmičenja sa naglaskom smjene generacija i po cijenu neuspjeha u jednom od dolazećih takmičenja). Potrošili smo 4 i opet imamo nejasnu sliku sa čime raspolažemo u budućnosti.

2. Upitan i nedovoljan kvalitet većine naših fudbalera ( i “starijih” i nadolazećih).
Za mene je najveće razočarenje INDIVIDUALNE TAKTIČKE GREŠKE naših reprezentativaca u svakom meču. Sa loptom, bez lopte, a posebno u odbrambenim zadacima. Tu je selektor (ne branim ga) praktično nemoćan. Igrači svoje igračko znanje donose sa sobom iz matičnog kluba.

3. Po meni najznačajnije – NACIONALNI NABOJ.

Jedan hrvatski trener je rekao: “Najveća snaga Hrvatske je nacionalni naboj, a tu su i vjerna publika, srce i to što igrači tokom sezone jedva čekaju da dođu igrati za reprezentaciju”.

“Nacionalni naboj” zasniva se na pripadnosti i emocijama vezanim za ono što se dešava u odnosu čovjek – domovina. Sa nacionalnim nabojem se ne rađamo. “Nacionalni naboj” se usađuje u osobu učenjem i odgojem u krugu svoje familije, u školi, u sportskim aktivnostima… ”

Nacionalni naboj” se dobija, ali i gubi.
Bez ozbiljne analize o stanju u našem fudbalu, od Premijer lige do reprezentativnih selekcija, zamagljena nam je budućnost. Kada je u pitanju A selekcija, trošićemo selektore kao skupe cigarete, a i oni naše živce pa i zdravlje.