Znate li ljubavnu priču Dušana Bajevića, selektora nogometne reprezentacije BiH? Priča u nastavku može poslužiti kao inspiracija ljubavnim romanima i filmovima. Uživajte..
Kad su se u Mostaru prije više od trideset godina zavoljeli prelijepa Bošnjakinja Bega Biberović i Srbin Dušan Bajević, svi su ih gledali sa divljenjem, osim Beginih roditelja.
Bajević to objašnjava: „Begini su bili stara muslimanska porodica, i imali su potrebu da se ne miješaju sa ostalim vjerama. Ali na kraju se sve drugačije završilo. Naša ljubav je ipak sve pobijedila“. I time se opis romanse završava u intervjuu za “Politiku” 2006. godine.
Kompletnu priču o velikoj mostarskoj ljubavi donio je “Tempo” mnogo ranije, 1969. godine, kada je Dušan bio na početku svoje fudbalske karijere.
“Jedne večeri krajem oktobra 1968. godine, nekoliko ljudskih prilika prikradalo se jednospratnici 19 na Opinskom putu u Mostaru. Kad su se privukli ispred kuće, nešto su se tiho dogovorili, a zatim je sa svih strana opkolili. „Vratite nam Begu! Loše ćete se provesti ako je odmah ne izvedete“.
Nakon toga na vratim se pojavljuje sredovječna žena koja govori: “Šta vam ljudi pada na pamet? Duško i Bega su muž i žena? I pred ljudima i pred zakonom, ostavite ih na miru!”
Uznemirena i uplašena, na vratima se pojavljuje i Bega. Odvažila se i povikala: „Mi smo se vjenčali, mi se volimo! Duško me nije prisilio da pođem za njega ja sam to htjela. Ostavite nas na miru!”
Iako je tu noć Dušan bio u Mariboru, te nije mogao spriječiti bilo kakva dešavanja, otmičari su izabrali baš tu noć. Ipak nakon kratkog dogovaranja, otmičari su se povukli…
Kako su se upoznali?
U maju 1966. godine Dušan Bajević je sa nekoliko drugova šetao Mostarom između „Rondoa i Bristola“. U jednom trenutku, njegove zelene oči susreću se sa crnim očima jedne djevojke. Jednom, pet puta, deset. Sutradan se to ponovilo kao i narednih dana, ali govor njihovih očiju je svakog dana bivao sve rječitiji.
Nakon raspitivanja, saznao je da se zove Bega Biberović, ali nije imao hrabrosti da joj priđe. Hrabrost je skupio tek nakon odlaska iz Mostara. Otputovao je na turnir UEFA u Istanbul gdje je odlučio da joj napiše pismo sa Bosfora.
Na povratku iz Turske kod hotela “Neretva” u Mostaru, ulazi u gradski autobus gdje, vidi slučajnosti, ugleda Begu. Tu noć su prvi put razgovarali i zakazali prvi sastanak.
Od tada su svaku noć provodili zajedno. Šetajući obalom Neretve, odlazili su u kino, na igranke… Nije ih spriječilo ni to što su joj roditelji zabranili da viđa sa njim.
Nakon mjesci i godina sreće, jedne večeri Bega je na sastanak došla slomljena. „Moji hoće da me silom udaju za drugoga. Ja volim samo tebe i nikoga više. Neću da se vraćam kući, neću kući“!
Tada donose odluku da se više neće razdvajati. Uputili su se Duškovoj kući, da i protiv volje Beginih roditelja ostanu zajedno. Poslije tri sedmice su se vjenčali.
„Na svaku utakmicu izvan Mostara odlazio sam sa strahom da je na povratku neću zateći u kući“, kazao je Duško.
Dugo se Begini roditelji nisu mirlili sa činjenicom da je njihova jedina kćerka ukradena, dugo nisu htjeli da čuju ni za kćerku ni za zeta. Ipak, poslije pokušaja otmice stvari su se promijenile. Najprije je popustila majka a zatim i otac. Ljubav je pobijedila, strasna mladelačka, ali i roditeljska.
Sada Duško Bajević na utakmice izvan Mostara putuje miran, siguran da će ga na povratku kući dočekati Bega i njene tople, crne oči.
(S.Tikveša/Sportske.ba)