Željko Obradović se u intervjuu za Nedeljnik osvrnuo i na devedesete kada je Srbija bila okovana embargom i ispričao sa kakvim su se predrasudama on i njegova porodica susretali u inostranstvu. Otkrio je kako je Italijanima objašnjavao da su zapadni mediji prepuni propagande baš kao i oni Miloševićevi.
“Kod nas je u Srbiji bila propaganda 1999. godine, ali je bila i u zapadnim zemljama” kazao je trener turskog Fenerbahcea.
Proslavljeni trener koji je s nekoliko klubova osvajao evropske titule, govorio je i o nekim lijepim vremenima u bivšoj državi. Izdvajamo neke odgovore…
Kako je Vama izgledalo kada ste vidjeli da Jugoslavija nestaje?
“Šokantno, jer mi smo vaspitavani na jedan drugačiji način, da je sve med i mlijeko. Meni je najdrastičniji primjer zablude u kojoj smo živjeli bilo Sarajevo. Uvijek kada sam išao u taj grad zaticao bih vedre i izuzetno raspoložene ljude. Niko tada nije spominjao ko je ko. Njihova duhovitost, visprenost i vještina da od svake situacije naprave dobar štos, bila je nevjerovatna. Mislio sam da tu ne može ništa da se dogodi. Kada sam 1991. postao trener, igrali smo u Sarajevu i sve je bilo prilično normalno. I onda, odjednom…
Kako ste tih godina, krajem osamdesetih i početkom devedesetih vidjeli stvari koje se odvijaju u zemlji?
“Atmosfera u društvu bila je loša, tačnije jeziva. Sjećam se te prve moje godine kao trenera, ostali su samo bosanski i makedonski klubovi. Igrali smo finale Kupa u Nišu protiv Bosne. Sjedio sam dugo u noć sa Mirzom Delibašićem, velikim čovjekom i pričali smo o svemu. Poslije toga se sve raspalo.
Košarka je nacionalni sport u Srbiji. Čini se da nikada nijedna titula nije proslavljena kao ona 1995. u Atini?
“Konačno smo 1995. dobili priliku da idemo u kvalifikacije u Bugarsku. Sjećam se kako je došla Bosna i Hercegovina i na recepciji je nastalo ljubljenje. Mi smo u ratu, ali između nas sportista je nešto drugo. Otišao sam sa Kićanovićem i Delibašićem koji su bili veliki prijatelji, u bar na posljednjem spratu hotela. Mirza je odmah rekao:
“Mi nećemo da igramo sa vama utakmicu, dobili smo takvo naređenje i to je politička odluka”. Bilo je to najpoštenije što je mogao da kaže. Mi smo uspjeli da prođemo kvalifikacije, odemo na EP u Grčku i tamo osvojimo titulu.”
Šta vas je nerviralo u Srbiji devedesetih godina?
“Nerviralo me je dosta toga. Svi smo znali šta se dešava. Znali smo kakva je zvanična politika i kako se ona interpretira narodu. Gledamo naš Dnevnik i okrenemo se i samo pogledamo i pitamo: “Da li smo mi idioti?” Takav je bio TV Dnevnik u Miloševićevo vrijeme. Prepričavali smo način na koji su neki spikeri i urednici govorili. Preživjeli smo i prošlo je i to vrijeme.”