Prije 68 godina, kao 12-godišnjak, pratio sam Svjetsko prvenstvo u nogometu 1958. godine u Švedskoj. Sjećam se da je Brazil pobijedio Švedsku 5:2. Bila je to legendarna generacija Brazilaca koje su predvodili Garinča, Didi, Pele, Zagallo, golman Gilmar, Vava, Dida, Pepe… Treća je bila Francuska s Just Fontaineom, najboljim strijelcem prvenstva (13 golova). Jugoslavija je u četvrtfinalu izgubila od Njemačke (0:1), a u grupnoj fazi pobijedili smo Francuze (3:2), osvajače bronzane medalje.
Piše: Miro PETROVIĆ
U Kreki je u blizini DTV Partizana, na jednom stubu, bio postavljen veliki metalni zvučnik, odakle smo slušali radio prenose utakmica, glasom čuvenog Radivoja Markovića.
To je izazvalo moju ljubav prema sportu, potom i prema novinarstvu. Četiri godine poslije napisao sam svoj prvi članak o nekom šahovskom turniru u Kreki, objavljen u Frontu slobode, a 1965. godine sam objavio i prvi članak u zagrebačkim Sportskim novostima. Tako je krenulo što se tiče spisateljstva i druženja s ‘olovom'…
Večeras, 68 godina poslije, pratit ću s nestrpljenjem još jedno Svjetsko prvenstvo, i naše Zmajeve protiv Canade. Vjerujem u dobar rezultat, Barbareza, Džeke, Katića, Bajraktarevića, Alajbegovića, Muharemovića…
Punih 66 godina sam u novinarstvu, mada sada kao umirovljenik, ali s jednakom strašću pratim nastupe naših selekcija, dakako sa posebnom ljubavlju naše A selekcije. Pogotovo ovu Barbarezovu.
Gledam danas na sve strane zastave, šalovi, dresovi, sportski rekviziti, sprema se ‘grmljavina’ Bosanaca i Hercegovaca. U bojama naše BiH pratio sam Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu, izabranika našeg Safeta Sušića. Kapa, šal, zastava, lopta, sve u žuto-plavim bojama, imali smo moj bratić Zoran i ja.
Jednako tako, pratit ću i večeras, uz bh. simbole, na TV-u, Barbarezove momke. Pa ‘kud svi Turci, tu i mali Miro’ – u bojama Zmajeva. Neka mi se ne zamjeri na zloupotrebi javnog prostora postavljanjem ovih autofotografija. Povuklo me, ne mogu odoljeti. Sretno Zmajevi!