Razgovarala: Jasmina Ibrahimović
U svijetu vrhunskog sporta, put do uspjeha nije nikada lagan, a svaki izazov donosi nove prepreke koje treba prevazići. Ipak, trud, disciplina i mentalna snaga uvijek donesu nagradu. Jedan od najnovijih primjera takvog uspjeha je Albert Ugrinčić, bh. reprezentativac koji je na nedavnom Evropskom prvenstvu u kickboxu ostvario izvanredan rezultat, osvojivši srebrnu medalju.
Za Sportske.ba je podijelio svoje iskustvo priprema, izazove na samom prvenstvu, kao i trenutke koji su oblikovali njegovu sportsku karijeru.
Prije svega, čestitke na osvojenoj medalji! Kako su izgledale tvoje pripreme za Evropsko prvenstvo? Koliko je zahtjevno biti na visokom nivou fizičke i mentalne spremnosti za ovakve velike izazove?
Hvala! Pripreme za Evropsko prvenstvo trajale su cijelu godinu, a svi mečevi koje sam odradio tokom tog perioda bili su usmjereni ka tome da izoštre moju formu i dovedu me na vrhunac za ovo takmičenje. Treninzi su obuhvatali kombinaciju snage, kondicije i tehnike, ali i taktika prilagođenih različitim stilovima protivnika. Održavanje visokog nivoa fizičke i mentalne spremnosti zahtijeva mnogo odricanja i discipline; svaki detalj je važan kad se pripremaš za ovako veliko takmičenje.
Na Evropskom prvenstvu imao si četiri zahtjevna meča. Koji ti je bio najteži izazov i zašto?
Najveći izazov bio je polufinalni meč protiv vrlo iskusnog protivnika. Uložio sam maksimalan napor u prva dva meča, pa je treći predstavljao dodatni test moje izdržljivosti i mentalne snage. Protivnik je bio taktički vrlo spreman, pa je bilo potrebno mnogo energije da pronađem rješenja u ključnim trenucima.
U prvom meču si pobijedio aktuelnog viceprvaka svijeta iz Azerbejdžana. Koliko je bilo teško prilagoditi se na takvog protivnika i šta je bila ključna taktika za tu pobjedu?
Prilagodba je bila izazovna, jer sam znao da je protivnik vrlo opasan i tehnički jak. Moj plan bio je da zadržim distancu i primijenim brze kombinacije udaraca, kako bih ga držao pod pritiskom. Ključ je bio u strpljenju i održavanju fokusa, čekajući pravu priliku da preuzmem inicijativu bez rizika od kontraudara.
U finalu si se susreo s borcem iz Ukrajine. Gdje je, po tvom mišljenju, odlučujući trenutak u tom meču i šta si naučio iz tog poraza?
Finalni meč je odlučen u nijansama – izgubio sam ga za nekoliko bodova razlike. Nakon tri teška meča, kako fizička iscrpljenost raste, tako opada i motivacija. Osjetio sam da mi je u završnici falilo odlučnosti da idem do kraja, da pritisnem protivnika i preuzmem rizik kad je bilo najpotrebnije. Kad su tijelo i um umorni, ponekad je izazovno izvući iz sebe taj posljednji impuls i nadvladati unutrašnji umor. Iz ovog iskustva naučio sam koliko je važno održati fokus i maksimalnu motivaciju do posljednje sekunde, bez obzira na umor i pritisak.
Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu je impresivan uspjeh. Koji je tvoj naredni korak?
Moj naredni korak je rad na detaljima koje sam primijetio tokom ovog prvenstva. Planiram pojačati pripreme, raditi na fizičkoj spremi i taktici kako bih bio još jači na narednim takmičenjima. Cilj mi je plasirati se na Svjetsko prvenstvo i tamo predstaviti Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način.
Ko su tvoji najveći uzori, bilo u sportu ili u životu općenito? Imaš li neku osobu koja te motivira da budeš bolji svakog dana?
Moji uzori su svi oni koji svojim radom, disciplinom i borbenošću pokazuju koliko se može postići kada se uloži trud i volja. Inspiraciju nalazim u svojoj porodici, koja me uvijek podržava, a posebno me motivira moj trener, koji svakodnevno ulaže trud da me pripremi za ovakve uspjehe.
Na kraju, kako si proslavio ovaj uspjeh? Postoji li neko posebno mjesto ili trenutak u kojem voliš uživati nakon velikih pobjeda?
Ovaj uspjeh sam proslavio skromno, u krugu porodice i prijatelja koji su uvijek uz mene. Nakon svake pobjede, najviše volim mirne trenutke kada se mogu prisjetiti cijelog procesa i rada koji su me doveli do uspjeha. To mi pomaže da se smirim, zahvalim i napunim energijom za nove izazove.
