Razgovarao: Tarik Šatara
Nakon što je početkom prošlog mjeseca Zrinjski nastupio u Birminghamu protiv Aston Ville, priča o Aldinu Hrvanoviću je obišla bosanskohercegovačku javnost. Veliki broj portala pisao je o zaista sjajnoj fudbalskoj priči u čijem središtu se nalazi momak koji je protekle sezone igrao u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine a koji je, potom, u dresu Plemića kao starter zaigrao protiv Aston Ville.
Hrvanović je karijeru počeo u Željezničaru, da bi potom nastupao za Slobodu, Čapljinu, Igman, švicarske Pajde i Dornach, Bratstvo iz Gračanice, Radnički iz Lukavca, Stupčanicu i Zrinjski. Još u olovskom prvoligašu se isprofilisao kao ponajbolji igrač lige, a u Zrinjskom proživljava vjerovatno najljepše trenutke dosadašnje karijere. Posebno se pamti njegov majstorski pogodak protiv AZ Alkmaara koji je postigao tik nakon ulaska na teren.
Aldin Hrvanović (Foto: HŠK Zrinjski)
Hrvanović je za Sportske.ba govorio o svojoj karijeri, pobjedi protiv AZ Alkmaara, uslovima na Villa Parku i Premijer ligi, uzrokom toga što nije dobio priliku na Grbavici, teškim trenucima u karijeri, pritisku igranja u Zrinjskom…
Mislim da ste našoj javnosti nekako prepoznatljivi po tome što ste u vrlo kratkom roku terene Prve lige FBiH zamijenili nastupom u grupnoj fazi Konferencijske lige. Kako Vi doživljavate taj svoj uspon?
– Prvo bih da pozdravim sve vaše pratioce. Prije svega, želio bih se zahvaliti upravi i stručnom štabu HŠK Zrinjskog, što su mi dali priliku da budem dio osmerostrukog prvaka države i da budem dio ovog historijskog uspjeha kluba. Ne znam odakle bih počeo, sve se izdešavalo u vrlo kratkom vremenu, nevjerovatan osjećaj, kao da sam u filmu, ali isto tako želim reći da se sav trud, želja i vjera u sebe isplati, i mislim da sam sve ovo zaslužio.
Pred utakmicu sa Aston Villom, izjavili ste kako ste se „štipkali za obraze“. Možete li napraviti usporedbu uslova na Villa Parku i na bosanskohercegovačkim terenima?
– Da (osmijeh, op. a.). Mislim da je to svima jasno da su to dva različita fudbalska svijeta, to je ono nešto sto ćeš moći pričati svojoj djeci. Da budem iskren, osjećao sam se kao na igrici. Od dolaska na stadion, onda izlazak na stadion, ta savršeno pokošena trava, ambijent, navijači, preko 30 hiljada ljudi pjeva u jedan glas, dok je kod nas u većini slučajeva sve obrnuto.
Koja utakmica će Vam duže ostati u sjećanju: Nevjerovatna pobjeda protiv AZ Alkmaara gdje ste postigli gol ili meč na Villa Parku gdje ste poklekli u samom finišu?
– Obje utakmice su posebne za mene, ali ipak ću reći ona utakmica protiv AZ i preokret pred punim tribinama Pod Bijelim Brijegom. To je najljepši osjećaj koji sam do sad doživio u karijeri.
Hrvanović na utakmici protiv AZ Alkmaara (Foto: HŠK Zrinjski)
Je li teško stalno igrati u ritmu četvrtak – nedjelja što je trenutna realnost Plemića?
– Da, jako je naporno, ima dosta umora što je normalno, ali svaku utakmicu idemo na pobjedu, jer ovaj klub ima mentalitet pobjednika.
Ponikli ste u Željezničaru gdje, ipak, niste dobili pravu šansu. Šta smatrate uzrokom toga?
– Željezničar je tada imao jaku ekipu gdje su bili postavljeni najviši ciljevi i gdje su bili stvarno predobri igrači poput Zebe, Zakarića, Graovca, Bogičevića, Bekrića… a ja sam tek izašao iz omladinskog pogona, ali eto nije se desilo da dobijem pravu priliku, ostaje žal za tim da igram pred punom Grbavicom.
Od jednog kolege sam nedavno čuo da ste čak u nekom trenutku čak razmišljali da odustanete od fudbala, a da su Vas ljudi iz Stupčanice nagovorili da se vratite. Je li to tačno i možete li nam ispričati šta se događalo u tom periodu?
– Što se tiče toga za Stupčanicu – nije istina, ali Stupčanica ima veliku ulogu u mom napretku u karijeri i neizmjerno im se zahvaljujem na svemu. A to da sam htio odustati od fudbala također nije istina, no jeste da sam imao tešku situaciju prije godinu i pol, gdje sam znao raditi i po dva posla dnevno i trenirati, i samo bih se želio zahvaliti svojim roditeljima koji su mi bili velika podrška u tom periodu. Bez njih ovo ništa ne bi bilo moguće.
Trenutak sa utakmice protiv Legije (Foto: HŠK Zrinjski)
Iako još uvijek slovite za relativno mladog fudbalera, već ste promijenili zavidnu brojku klubova. Koji trener je najzaslužniji za Vaš napredak u karijeri?
– Zahvalio bih se svim trenerima koju su me trenirali, od svakog sam naučio nešto. Ali izdvojio bih Adnana Šubića koji mi je više od trenera, čovjek koji ima moje veliko poštovanje, bio je tu uz mene kada niko nije i pružao mi veliku podršku na terenu. Izdvojio bih i trenera Dženana Zaimovića koji je imao isto jako veliku ulogu u mom napretku, kod kojeg sam naučio da je u fudbalu sve moguće samo ako čvrsto želiš i vjeruješ u to. I, naravno, Krunoslav Rendulić kod kojeg sam dosta napredovao kao igrač i koji mi je dao priliku da ostvarim svoje snove.
Zrinjski je posljednjih godina dominirao Premijer ligom, pa su očekivanja visoka. Da li vi igrači to osjećate kao svojevrsni pritisak?
– Naravno da postoji taj neki pozitivni pritisak, jer znate da igrate za najbolji klub u državi, osmerostrukog prvaka i da svaku utakmicu idete na pobjedu. Zato je Zrinjski tu gdje jeste.
(Tarik Šatara/Sportske.ba)
