Njihov otac Alen Fikić, dijete Hambarina kod Prijedora, nakon ratnih dešavanja i progona iz porodične kuće, zajedno s roditeljima i bratom prolazi put preko Njemačke, da bi konačno novi dom pronašli u Seattleu (SAD). Upravo tamo su rođena i njegova dva sina – Džanan (20) i Adin (16).
Ponosni roditelji Alen Fikić i Amra Merdanović, porijeklom iz Hrustova kod Sanskog Mosta, od najranijeg djetinjstva usmjeravali su sinove na pravi put, a taj put su prepoznali upravo u fudbalu.
Stariji sin Džanan trenutno nastupa za college tim u gradu u kojem živi, dok je mlađi Adin već skrenuo pažnju fudbalske javnosti izuzetnim talentom. Prošle godine postigao je čak 85 golova u dresu Crossfire SC-a, jednog od najboljih klubova ECNL lige, čime je dodatno potvrdio status jednog od najperspektivnijih mladih napadača u SAD-u. Nakon toga ostvario je najveći transfer u okviru MLS Next lige, prelaskom u FC Cincinnati, a nedugo potom uslijedio je povratak u Seattle, gdje ponovo nastupa za Seattle Sounderse.
Adin je do sada igrao protiv velikog broja renomiranih klubova širom svijeta, među kojima su Real Madrid, FC Barcelona, Arsenal, Charlton Athletic, AC Milan, Ajax Amsterdam, RB Leipzig, West Ham, kao i brojni švedski i škotski klubovi.
Adin Fikić i Leo Marić
Na turniru u Amsterdamu 2024. godine bio je najbolji strijelac, a ekipu je tada vodio poznati trener Leo Marić, sin legende bh. fudbala Envera Marića. U Madridu su osvojili drugo mjesto, nakon poraza u finalu od FC Barcelone.
Interesovanje za mladog Adina je ogromno, što potvrđuje i poziv u U16 reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država, ali kako sam ističe – njegovo srce kuca za Bosnu i Hercegovinu.
U okviru kampa u Zenici odigrane su i prijateljske utakmice protiv vršnjaka FK Čelik. U tim susretima Adin je za U16 selekciju postigao tri gola već u prvom poluvremenu, dok je Džanan za U19 selekciju upisao dva gola i jednu asistenciju.
Za portal mojprijedor.com, Adin je izjavio:
„Osjećaj kada sam prvi put obukao dres sa grbom na prsima teško je opisati riječima. Nadam se ponovnom pozivu.“
Adin i Dženan u društvu sa Omerom Joldićem
Njegov brat Džanan dodaje:
„Oduševljen sam vremenom provedenim u kampu i načinom rada tokom sedmice. Bosna i Hercegovina je jedna i moje srce kuca za Bosnu.“
Alen sa sinovima Adin i Dženan
Otac Alen Fikić emotivno govori o ovom trenutku:
„Osjećaj ponosa je neopisiv. Sve ove godine rada, discipline, treniranja i putovanja – ovaj trenutak je vrhunac njihovog dosadašnjeg puta. To znači da sada moraju raditi još više, ostati skromni i ići ka cilju da jednog dana postanu profesionalci.“
Dodaje i lični pogled jednog oca:
U društvu sa saigračima i Amirom Japurom
„Najbitnije mi je bilo da budem uz svoju djecu i da rade ono što vole. Svjestan sam da su šanse da neko postane profesionalni fudbaler male, ali ako nešto želiš, moraš se boriti za to. Drago mi je što su krenuli mojim stopama, ali najvažnije je da ostanu ljudi i da ostanu pri zemlji. Sport se brzo okrene. Gdje god da smo bili – po Evropi ili Americi – uvijek su s ponosom nosili dres s našim grbom. Tako će, ako Bog da, biti i ubuduće.“
Na kraju, ostaje nada da su braća Fikić ostavila snažan i pozitivan utisak na trenere odgovarajućih selekcija i odgovorne ljude u Nogometnom/Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine, te da ćemo ih uskoro ponovo gledati u dresu naše jedne i jedine Bosne i Hercegovine – piše Moj Prijedor.