Raditi anketu o Hajduku ili našoj nogometnoj reprezentaciji je Sizifov je posao u Splitu. Još ako niste iz Splita, to je poseban izazov.
”Mi smo ti zaj…. ljudi, ako te prihvatimo bit ćeš kralj, ako ne je….ga. Evo ovaj Maglica trče’, bori se, ali ne zna dat’ gol, a onaj Kiš primi dvi’ lopte i jedna je sigurno unutra”, pričao mi je ljetos rodijak iz Splita.
Almir Turković je u toj priči Tomislav Kiš. On je na turnirima ”Četiri kafića” jedan od onih koji redovito poberu najveći aplauz. Pokupi Ture decibela skoro kao njegov amigo Senijad Ibričić. No, krenimo redom.
Tek je s 27 godina 1997. godine navratio do naše lige i to u tada zahuktali Zadarkomerc. Antun Novalić, tadašnji Osijekov Luciano Moggi pikirao je sarajevskog mahera za ozbiljne euro namjere.
Kada se dotaknemo Osijeka prvo nam je na pameti onaj marš momčadi Stanka Mršića u jesen 2000., a Turković je bio jedan od onih koji su predvodili ambicije najdugovječnijeg HNL trenera. Kako su te jeseni Bjelica i društvo skidali redom Brondby, Rapid bili su čak korak do jesenskog naslova prvaka HNL-a.
Imalo se, moglo se, danas spominjalo se. Osijekovi dani ponosa i slave. Bubalo, Mitu i Turković kakav je opak trolist te jeseni prijetio europskim markama. Naravno prva dvojica su već u našoj arhivi kultnih likova. Almir je bio Željino dijete, koji je doduše počinio zaj….čin za sarajevsku raju. U seniorima je branio klubove bordo velikana sa Koševa. U dva je navrata branio boje Sarajeva i rušio Želju u derbijima.
Turković je bio klasični ‘šuljač’, pomalo na petama, s dvije, tri kile viška i viškom vica na malom prostoru. Sjećam se kako je u emisiji ”Po ure torture” zaigrao u nekom splitskom kvartu na ‘male branke’ protiv nekih klinaca iz kvarta s Matom Dragičevićem pa ih je vrtio i razvlačio ko’ tijesto za burek na dva metra kvadratna. Milina za gledati.
U dvije i pol godine u Hajdukovom dresu Turković je osvojio dva prvenstva i kup. Iz današnje perspektive nestvaran učinak u tako kratkom roku. Vrtjelo se tih godina puno toga oko Turkovićeve lepeze nogometnih čarolija u Hajduku. U 62 utakmice za Hajduk pogodio je 19 puta, a što je tek napakirao golova Tomi Ercegu u drugoj sezoni…
Jedinu ozbiljnu inozemnu sezoonu odradio je u Cerezo Osaki. Solidan učinak za Bosanca kojem se vjerojatno nije dalo ‘pit kafu’ u klupskom stanu na 77. katu zgrade koji baca pogled na most od autoceste Osaka – Yokohama.
Povremeni BiH reprezentativac zaključio je respektabilnu karijeru s 38 na leđima. Najveći uspjeh karijere od svih silnih golova, čak i veći od tri zlatne lopte je činjenica da i danas kad dođe u Split nitko ne prođe pored njega a da se ne javi sa ”pozdrav meštre”.
(gol.dnevnik.hr)
