U Vareš se ne dolazi slučajno. Kako god kreneš nije na ruku. “Slijepo crijevo”. Jeste da je na prvi pogled život stao. Ulaz u grad nije obećavajući. Idealni kadrovi za neki film “strave i užasa”. Idilično je dok se vozite u ovo doba godine. Hladovina, rijeka, priroda odmara, a ulazak u grad kao slike Černobila. Oprostite, ali svi vi u Varešu zaslužujete ljepšu budućnost. Ovdje je suživot na najvišoj razini. U Varešu su vrijedni i radni ljudi. Kao da politika ne stanuje u Varešu. Vareš i njeni građani su svijetli primjer Bosne i Hercegovine. Nešto kao Baljvine.
U Vareš sam prvi put došao prije osamnaest godina. Blaž Slišković je bio selektor. Igrala je novinarska ekipa i Humane zvijezde protiv domaćina. Sjećam se da je igrao i Josip Katalinski. Oduševili su Baka i Škija igrom i držanjem. Igrali su na svjetskim stadionima, skidali se u komfornim svlačionicama, igrali na vrhunskim terenima, a u Varešu im ništa nije smetalo. Humanista Safet Buljko je doveo pjevače, pa je sve proteklo u najboljem redu.
Drugi put me u Vareš “navela razuzdana profesorica”, sjajna dama koja je upriličila pozorišni komad sa svojim učenicima u prepunoj sali Doma kulture. Između polufinala Lige prvaka i profesoričinog poziva nije bilo dileme. S kolegama Mirzom Kolarom i Edinom Borovinom došao sam u Vareš. I nismo se pokajali. Utakmicu smo naknadno pogledali, a uživali smo u pozorišnoj predstavi. I evo me opet u Varešu.
Došao sam gledati prvenstvenu utakmicu kantonalne lige između Vareša i Čelika. Čelik, koji je osvajao Srednjoevropski Kup, pobjeđivao Fiorentinu, igrao s evropskim velikanima, godinama bio u vrhu bh.nogometa, osvajao Kup, igrao u Evropi, igra prvenstvenu utakmicu u Varešu.
Klub koji je iznjedrio asove kakvi su Mato i Boris Gavran, Josip Lalić, Alojz Renić, Mehmed Buza, Kemo Hafizović, Ibro Zukanović, Elvir Bolić, Mirsad Hibić, Mladen Krstajić, Nermin Šabić, Refik i Jadranko Bajrić, Jasmin Gradinćić, Jasmin Hajduk, Senad Brkić, Ekrem Bradarići, Sule Bujak, Admir Hasančić, Miralem Nalić, Benjamin Terzić, Amir Tumbić.., danas igra kantonalnu ligu.
Glavne vedete današnjeg Čelika bili su Adis Nurković i Ajdin Mahmutović, nekadašnji bh.reprezentativci, koji imaju na stotine jakih, pa i evropskih utakmica. Koje sam sretao u Evropi kada su bili bh.reprezentativci.
Čelika sam pratio u evropskim i premijerligaškim utakmicama, kada su i renomirani klubovi strepili za rezultat, čuvali svoj gol, a danas su u Varešu požurivali sudiju da svira kraj. U ne tako davna vremena kada bi Čelik igrao s Varešom bio je to lakši trening, a danas su domaćini od prve do posljednje minute kidisali na gol iskusnog Nurkovića.
Na kraju prelijepa slika. Prijateljski pozdrav i zagrljaj igrača obje ekipe, domaći su nogometaši slikali se s rivalima iz Čelika. Sudijska trojka s delegatom Mašićem besprijekorno je i bez greške obavila posao.
Vareš, od redara, do igrača i trenera Malika Likića vrhunski su nas dočekali. Zaslužuju sve čestitke. Na kraju, izvještavao sam iz Brazila, Argentine, Malezije, Španije, Njemačke, Italije, Portugala, ali je poseban adrenalin biti na stadionu Vareša. Bio sam jedini akreditirani novinar iz Sarajeva u Varešu. Na izlasku sa stadiona jedan je domaći navijač primijetio.
“Ja mislio igramo protiv Čelića (selo na sjeveru Bosne), a ono došao nam Čelik…”
Danas sam na Bilinom polju, na utakmici BiH- Poljska. Na utakmici Lige nacija. Jučer u Varešu snimao solo prodore brzonogog domaćeg napadača Likića, a sada u Zenici priželjkujemo Džekin gol u mreži poljske reprezentacije.
S.S.
