Fudbaler Borca Jovo Lukić je protiv Posušja odigrao svoju jubilarnu 100. utakmicu u dresu Borca.
“Nije mala stvar odigrati stotinu utakmica za Borac. Kada sam došao na Gradski stadion i kada sam potpisao za Borac za mene je to bilo ostvarenje sna. Evo, tri godine kasnije iza mene je stotinu utakmica i nebrojeno još trenutaka koje ću pamtiti dok sam živ. Borac i Banjaluka su postali dio mene, moja druga porodica i druga kuća. Dugujem zahvalnost svim svojim saigračima, trenerima, svim ljudima u klubu i navijačima. Naravno, i svojoj porodici. Svi oni su, svako na svoj način, zaslužni za ovaj jubilej. Nadam se da sam, bar donekle, opravdao povjerenje i čast da nosim Borčev dres za koji se trudim da uvijek dam sve od sebe” – rekao je Jovo Lukić za klupski sajt.
Ponikao je u dobojskoj Slogi Meridian, a fudbalski put ga je preko Krupe doveo u Borac.
“Išao sam stepenicu po stepenicu, onako kako bi, po mom mišljenju, trebao da ide razvojni put jednog fudbalera. U Slogi sam, kao mlad igrač, skrenuo pažnju na sebe, da bi potom u Krupi još više unaprijedio svoju igru. Dolaskom u Borac stekao sam punu afirmaciju, ali i priliku da se borim za sve trofeje u ovdašnjem fudbalu, te da dam svoj doprinos tome. Tek ulazim u najbolje igračke godine i vjerujem da, uz naporan rad, tek dolazi ono najbolje. Znam da je sve na meni. Naučio sam kroz dosadašnju karijeru da se samo radom može stići do cilja” – dodao je Lukić.
On je za Borac do sada postigao 35 golova, a najljepši momenti su svakako vezani za šampionsku titulu.
“Napravili smo veliki uspjeh i nakon deset godina vratili smo šampionsku titulu u Banjaluku. Sjajna ekipa i skup vrhunskih igrača na jednom mjestu. Bili smo ekipa u pravom smislu te riječi. Sa većinom saigrača iz te generacije sam ostao prijatelj, čujemo se i dan danas, tako da tu sezonu dobro pamtim iako sam imao peh sa povredom. Nadam se da ćemo ponoviti taj uspjeh, i da ćemo naše navijače i Banjaluku ponovo obradovati” – rekao je napadač Borca i dodao:
“Gorio sam od želje da pomognem ekipi u borbi za titulu, a morao sam da budem van terena. Nije mi bilo nimalo lako, ali sam bio presrećan kada smo stigli do trofeja. Oporavak je bio dug, ali sam uspio da pregrmim taj period uz podršku porodice, ljudi u klubu, te saigrača koji su bili uz mene. Kada sam se vratio na teren bio sam kao „malo dijete“ željan fudbala i igre. Srećom, to je odavno iza mene i ne želim da se vraćam na to. Uvijek gledam da iz svega izvučem pouke i da budem bolji za dane koji dolaze”.
Ove sezone ambicije Borca nisu ništa manje.
“Pristigli su novi igrači i trebalo nam je vremena da se uigramo. Rastemo iz utakmice u utakmicu i vjerujem da ćemo biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Sezona je duga. Biće uspona, ali i padova u formi, to je neminovno. Ipak, mi moramo da vjerujemo i da idemo ka ostvarenju cilja. Ne krijemo da želimo trofeje. Teren će biti jedino mjerilo i moramo da se na, svakoj utakmici, „bacamo na glavu“ što bi se reklo. Ja sam optimista. Ekipa ima kvalitet i vjerujem u uspjeh” – zaključio je on.