Ostavka je čin odstupanja sa neke pozicije. Ostavke mogu biti iznuđene (a to su i najčešće), ali i nemoraju – već mogu biti čisti moralni čin onog koji je daje, jer sam uviđa da je to najbolje rješenje za prestanak sukoba i izlazak iz krize u kojoj se nalazi organizacija, firma, stranka, klub, savez ili neki drugi privredni, sportski ili politički subjekt.
Ostavke se u sportu podnose (uglavnom) kada nema rezultata. Šalje se određena poruka, izaziva pozitivni šok i preuzima odgovornost.
Trener se povlači jer više ne kontroliše ekipu, a predsjednik jer je na odgovarajuće funkcije postavio ljude koji nisu odgovorili zadacima, a i sam je povlačio poteze koji nisu polučili željene efekte.
Na Grbavici se ostavke odgovornih za sadašnje stanje, i dalje čekaju.
Željezničar se nalazi u vjerovatno najvećoj rezultatskoj krizi u posljednjih 25 godina. Utoliko je veća što joj se ne nazire kraj. Srećom pa će nakon utakmice sa Širokim Brijegom uslijediti pauza u prvenstvu, duga skoro tri mjeseca. Time će biti prekinuta agonija u kojoj se nalazi jedan od najvećih klubova u državi. Dovoljno vremena da se napravi analiza i povuku konkretni potezi.
Ali ko će ih povući?
Trener je odlučio da se povuče. Odović je nakon svakog poraza kukao nad svojom i sudbinom ekipe, a onda je i definitivno izgubio strpljenje i zatražio drugi posao u klubu.
Zbog rezultatske kalvarije i četiri vezana poraza od kojih su tri protiv potpunih autsajdera, trener je postupio moralno.
Njegovo zdravstveno stanje je pogoršano, i sam je shvatio vjerovatno da je posao koji radi sizifovski.
Gdje su drugi u svemu ovome? Srame li se što se klub koji bi trebao pretendovati na titulu nalazi 12 bodova iza lidera i najvećeg rivala.
Kakvi vjetrovi pušu sa Grbavice, po svemu sudeći niko drugi neće staviti mandat na raspolaganje, jer se očito niko ne smtara krivim. Nema odgovora na brojna pitanja, na Grbavici su podigli zid šutnje. Niko se iz rukovodstva ne oglašava.
Predsjednik Misimović i njegova klika smišljaju kako da još jednom podmetne priču navijačima, da je upakuje na svoj način i tako kupe vrijeme i pobjegnu od odgovornosti.
U Željezničaru je uvijek bila takva kultura da su se čelni ljudi sami povlačili. U datom trenutku su prepoznavali da situacija nije dobra i da je klubu potreban šok.
Predsjednik je najodgovorniji za funkcionisanje kluba. S obzirom na to da je instalirao svoje ljude, lojalne i odane na svako mjesto, onda odgovara i za njih. Nema tu mudrovanja.
Šta mislite šta će klupsko rukovodstvo uraditi preko zime? Isto što i kod svake krizne situacije: dovesti trenera koji nema pojma gdje je došao, koga su predsjedniku preporučili po ko zna kojim osnovama. Klub će kupiti igrače koje prethodno nisu ni pratili, ni znaju puno o njima, ali su ih predložili klubu bliski menadžeri na časnu riječ.
I šta onda?
Ako ne bude korijenitih promjena, s proljeća opet sve isto.
Predsjednik Želje dok gleda meč na novom travnjaku oko kojeg blješte led reklame zavaljen u kožnu stolicu na novoj tribini ne može shvatiti zašto mu ekipa igra loše.
Da bi spoznao suštinu treba pored pravnika, ekonomista i inžinjera, pronaći i ponekog trenera, adekvatne ljude iz sportskog menadžmenta i koji misle svojom glavom i imaju progresivne ideje.
(Adnan Pločo/Sportske.ba)
