U zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski održana je komemoracija za legendarnog hrvatskog nogometnog stručnjaka Miroslava Ćiru Blaževića koji je preminuo 8. februara u 88. godini nakon duge borbe s teškom bolešću.
Bilo bi teško nabrojati sve uglednike, prijatelje, bivše i sadašnje nogometaše, njegove kolege trenere, glumce, sportaše, političare i novinare koji su došli u Lisinski kako bi se oprostili s “trenerom svih trenera”.
Njegovo trenersko umijeće, a prije svega osobna karizma, osvajala je navijače i ljude gdje god je radio, pa niti ne čudi što se u Lisinskom okupilo veliko mnoštvo.
Komemoraciji je prisustvovao i cijeli državni vrh Hrvatske , u Lisinski su stigli predsjednik Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, te brojni ministri, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, predstavici Fife i Uefe…
Predsjednik Marijan Kustić, selektor Zlatko Dalić i bivši dugogodišnji glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić predvodili su delegaciju Hrvatskog nogometnog saveza, uz čelnike Dinama stigla je i cijela prva momčad. Svoje delegacije poslali su i drugi hrvatski klubovi, kao i svi klubovi u kojima je Ćiro radio.
Naravno, stigli su i brojni Ćirini “sinovi”, od Dinamovih igrača iz “zlatne” 1982. – Velimir Zajeca, Marka Mlinarića, Stjepana Deverića i drugih do bronačnih “Vatrenih” iz 1998. sa Zvonimirom Bobanom, Robertom Prosinečkim, Igorom Štimcem,Aljošom Asanovićem, Marijom Stanićem…
Francuska šansona u izvedbi Nere Stipičević uvela nas je u komemoraciju o Ćiri Blaževiću, a potom je okupljenima prikazan kratki film o Ćiri koji je djelo Ivice Blažička.
“Ćiro je i u svom odlasku uspio u onome što je radio cijeli život, ujedinio je cijelu Hrvatsku. Povod zbog kojeg smo ovdje je tužan, ali Ćiro je sigurno od gore ponosan vidjeti nas na jednom mjestu,” kazao je predsjednik HNS-a Kustić.
“Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski nogomet, nego i za cijelu hrvatsku državu. Postavljao je temelje nevjerojatnog zajedništva koji je i dan danas temelj hrvatskog nogometa. Znate koje je rezultate ostvario i znate da je Dinamova 1982. bila ključna u podizanju hrvatskog samopouzdanja unutar bivše države, a i ‘Vatreni’ 1998. su bili veliki događaj Hrvatske kao samostalne zemlje. Danas smo ovdje kako bi slavili njegov život i karijeru, naša je obveza čuvati uspomenu na njega, a obećajem da će Savez na tome raditi,” dodao je prvi čovjek hrvatskog nogometa.
Predsjednik Dinama Mirko Barišić podsjetio je na Ćirin put u “modroj obitelji” naglasivši kako nas je napustio “nogometni virtuoz”.
“Nažalost, sudbina je htjela drugačije, naš dragi prijatelj, nogometni virtuz nas je napusio. S plavim i vatrenim orkestrom skladao je nezaboravne simfonije, osvojio naslov prvaka s Dinamom 1982., te broncu s reprezentacijom 1998. godine. Bio je graditelj temelja na koje su se naslonili kasniji veliki rezultati hrvatskog nogometa,” poručio je Barišić.
Bivši dugogodišnji glavnisekretar HNS-a Zorislav Srebrić u svojem je izlaganju istaknuo kako će “Ćiro ostati u našim mislima i srcima. Aleja velikana bit će novi stalni dom našeg nogometnog erudite, osobe koja će ostati upisana velikim slovima u povijesti hrvatskog nogometa”.
“Djelovali smo zajedno više decenija. Bio je izuzetno nadaren, talentiran u području komunikacije, u području stvaranja odnosa, atmosfere, motivacije, držao je na stotine govora u različitim prilikama. Ne samo u nogometu, nego i u poslovnim krugovima, velikim kompanijama,” istaknuo je Srebrić.
Legendarni Dinamov golman Marijan Vlak obratio se u ime “njegovih Dinamovih sinova”.
“Teško je u ovoj kratkoj fomi dočarati njegov utjecaj kako nogometan, tako i na ljudskoj razini. Njegov dolazak je bio prekretnica za sve nas, od igrača do kluba, ali i njega. Pamtim ga kao sjajnog govornika, njegova duhovitost i šarm su bili posebni, ali njegov autoritet je bio neupitan. Kako među igračima, tako i među navijačima je kreirao nešto novo, stvorila se euforija. U trenerskom smislu je bio nogometna avangarda,” naglasio je Vlak.
U ime “Vatrenih” od Ćire se oprostio Igor Štimac.
“Deset sekundi je trebalo da me osvoji, da ga pratim gdje god je trebalo. Vjerovali smo mu toliko i kada samo znali da laže. Topla bosanska duša, švicarska preciznost i maniri krasili su našeg šefa,” istaknuo je Štimac.
O posebnom odnosu Blaževića i medija, govorio je Drago Ćosić.
“Nikad nisam imao takvu nervozu i nikada mi se ruke nisu tako znojile. Ne spavam zadnja dva dana. Nisam znao što reći, što ponovno podvući, a da još nije poznato napisano ili izrečeno o pokojnom Ćiri,” istaknuo je Ćosić izdvojivši potom nekoliko crtica.
“Voljeni ne umiru nikad, oni žive u našim sjećanjima i mislima,” poručio je Ćosić na kraju.
Emir Hadžihafizbegović, bosanskohercegovački pozorišni , televizijski i filmski glumac, osvrnuo se na Ćirin odnos s rodnom Bosnom i Hercegovinom.
“Ćiro je bio karizmatičan, šarmantan, a kad čovjek spoji to dvoje, onda je to trijumf. Karizma se stvara iz četiri rukavca, Bog ti spusti jednu vrstu genetike, od kuće poneseš odgoj, odabereš iskustva u životu i imaš osobno iskustvo, a četvrta stvar i najbitnija za karizmu je emitiranje ljubavi,” naglasio je Hadžihafizbegović.
Kao posljednji govornik prisutnima se obratio i Ćirin sin Miroslav Blažević.
“Mi smo ovdje kako bi slavili njegov život. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata meni je privilegija biti tvoj sin, biti uz tebe. Mogu biti sretan jer imam veliku obitelj ispred sebe, svi smo njegovi sinovi. Bio je istinski građanin ovog svijeta, nikada nije radio razlike između velikih i malih ljudi,” kazao je Blažević junior.
“Bosna mu je dala taj životni instinkt, švicarska preciznost, francuska virtuoznost, ali Hrvatska mu je bila sve, svetinja. Hrvatska mu je bila sve,” poručio je Ćirin sin.
Legendarni Ćiro preminuo je 8. veljače u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Jedno od posljednjih Blaževićevih pojavljivanja bilo je sredinom prosinca prošle godine kada je u Zagrebu dobio Nagradu “Vladimir Beara” za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.
“Trener svih trenera” je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).
Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru. Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine, te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
“Uvijek ’82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo ’82 je na prvom mjestu, pa onda moji Vatreni,” kazao je Blažević jednom prilikom.
Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.
Hrvatsku reprezentaciju je vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.
Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitirao 23. marta 1994. pobjedom protiv Španije sa 2-0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji, a od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, (Belgija 0-0, Škotska 1-1).
Ćiro je jedini u povijesti tri puta dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”, a HNS ga je proglasio – 1998. godišnju nagradu za pojedince, …
Posljednji ispraćaj legendarnog nogometnog stručnjaka bit će danas u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj. Lijes će biti izložen od 12 sati, a obred će početi u 14 sati.