Ognjen Valjić je svojevremeno važio za jednog od najboljih fudbalskih sudija u Bosni i Hercegovini.

Ovaj sada već bivši arbitar dao je opširan intervju za portal Reprezentacija.ba, a mi smo izdvojili najzanimljivije dijelove.

Valjić se osvrnuo na razlog njegovog povlačenja.

– Mene su diskreditovali kada sam bio u punom naponu snage i kada je tek trebalo očekivati moj maksimum. Do tada sam 10 godina bio na premijerligaškoj listi, sedam godina na internacionalnoj… Pojedinci su nakon utakmice finala Kupa između Sarajeva i Širokog Brijega, nezadovoljni mojim suđenjem, odlučili da moju karijeru završe i nakon svega sam odlučio da jednostavno stavim tačku na tu priču. Bili su ogromni pritisci. Kolegu Jakupovića i mene su označili jedinim krivcem što Sarajevo tada nije uzelo trofej. Da li se kajem? Sada kada vratim film, volio bih da još sudim, ali u međuvremenu započeo sam jednu novu karijeru kroz koju nastojim prenijeti znanje mlađim sudijama i edukovati ih o ovom poslu. Baš sam nedavno bio na seminaru za međunarodne posmatrače gdje su bila imena poput Kuipersa, Clattenburga, Mažića… Jedan od njih mi je prišao i pitao me zašto ne sudim, a ja onako, mislim se, kako da objasnim čovjeku šta se to desilo 2017. godine, govori Valjić.

Poseban komentar dao je o napadu na Sabriju Topalovića nakon meča između Veleža i Borca.

– Je li treba pasti mrtva glava zbog fudbala? Koliko imam informacije, njima su ubacili baklju u automobil, a zamislite da nisu uspjeći na kraju ‘izletili’. Samo zahvaljujući toj brzoj reakciji spriječene su teže posljedice, možda čak i smrtni ishod. Nemam riječi. Ne postoji razlog da se čovjek pokuša ubiti. Ne postoji! Materijalna šteta, automobil…, sve je to nebitno sada, bitna je ta duševna bol, onaj strah u ljudima. Neće im biti lagodno nastaviti živjeti dalje u ovom okruženju u kojem živimo, jasan je Ognjen.

Opisao je napad koji je doživio 2016. godine po povratku iz Širokog Brijega.

– Nezadovoljni suđenjem, pojedinci iz Širokog Brijega su pokušali da nas linčuju. Nakon utakmice mi smo tražili pratnju koja nas je izvela iz grada, dalje su smatrali da smo bezbjedni, međutim meni je čudno bilo kako nas automobili drugi pretiči i potom usporavaju. Valjda je logično da daju gas i nastave voziti. Meni je to odmah bilo sumnjivo, rekao sam to i kolegama, nakon čega se vozač okrenuo u rikverc i krenuo ka Širokom Brijegu. Samo zahvaljujući toj njegovoj brzoj reakciji uspjeli smo se spasiti. Bili smo do tada prepušteni sami sebi, nismo pri ruci imali nikakvih rekvizita da se branimo i ko zna kako se to moglo završiti, ispričao je Valjić za Reprezentacija.ba.