Zlaća je bila mjesto susreta generacije koja je ušla u historiju banovićkog i bh. fudbala. Za istim stolom ponovo su se našli igrači, treneri i ljudi koji su Budućnost odveli u Evropu.
Lijepa slika stigla je sa Zlaće. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Smajl Karić uspio je okupiti jednu od najpoznatijih generacija banovićke Budućnosti. Za istim stolom ponovo su se našli ljudi koji su svojevremeno ispisivali najljepše stranice historije Zelenih, ali i čovjek bez kojeg se ta priča teško može ispričati – legendarni sekretar Pero Perić.
Bila je to večer emocija, prisjećanja, viceva, zgoda i nezgoda. Za stolom su se našli fudbaleri, treneri, uposlenici Rudnika Banovići, inženjeri, profesori i direktori. Ljudi različitih profesija, ali povezani jednom stvari, a to je FK Budućnost.
Danas se u Banovićima i dalje prepričavaju utakmice protiv Širokog Brijega i Posušja, ali posebno mjesto zauzimaju one protiv velikana nekadašnjeg jugoslavenskog fudbala i evropski nastup protiv češkog Petra Drnoveca.
Od ulice do Tušnja
Smajl Karić svoju fudbalsku priču nije počeo na velikom stadionu, nego na ulici. Tu je, kaže, naučio prve „finte“, a zatim je kroz Osnovnu školu „Memići“ napravio prve ozbiljnije korake.
Kao pionir već je bio prvotimac. Ljudi u njegovoj okolini prepoznali su da ima kvalitet za seniorski fudbal, pa je vrlo mlad krenuo prema većoj sceni. Preko kalesijskog Jedinstva, odnosno Bosne, stigao je do utakmice u Tuzli u kojoj je regija igrala protiv Slobode.
A kada je prvi put kročio na Tušanj, osjećaj je bio poseban.
„Kada sam došao na Tušanj, kao da sam izašao na Wembley. Tada sam imao 15-16 godina.“
Na sastanak je zakasnio, zbog čega je utakmicu počeo kao rezerva. Trebao je čekati svoju priliku u drugom poluvremenu. Međutim, jedan igrač Slobode nije mogao nastupiti, pa je Karić dobio pitanje može li igrati.
Odgovor je bio jednostavan.
„Zašto ne bih igrao?“
Prvo poluvrijeme završeno je bez golova. A onda je uslijedio šou mladog Karića. Sloboda je na kraju slavila 5:3, a on je postigao tri gola i izborio penal.
Tako je potpisao prvi ugovor sa Slobodom.
I počela je karijera.
Čuva ga Robert Jarni, a zove ga cijela Jugoslavija
Godinama kasnije, jedna utakmica u Banovićima pokazat će koliko je Karić vrijedio. Budućnost je savladala Hajduk 2:1, a Karić je proglašen igračem utakmice. Posebno je zanimljiv detalj da ga je tada čuvao Robert Jarni, reprezentativac Jugoslavije koji će kasnije napraviti veliku evropsku karijeru, između ostalog i u Real Madridu.
Nakon takvih partija nije nedostajalo ponuda.
„Imao sam ponude svih klubova lige Jugoslavije, a otišao sam u Spartak Suboticu.“
Tamo je upoznao Ljupka Petrovića, trenera koji će kasnije osvojiti prvenstvo Jugoslavije sa Vojvodinom, a potom sa Crvenom zvezdom postati prvak Evrope i svijeta.
„To je trener koji je trenerski posao imao u malom prstu.“
Karić tada nije razmišljao da će jednog dana sjediti na klupi. Fudbal je volio kao igrač, a posebno pobjede. Međutim, u Budućnosti su prepoznali nešto što možda ni sam tada nije vidio.
U jesen je igrao sve utakmice kao prvotimac. Već na proljeće dobio je ulogu šefa stručnog štaba.
„Pošto sam bio i dobar igrač i volio pobjede, onda kao i trener – idemo trenirati, idemo raditi. I eto, tako smo napravili te rezultate.“
Dinamo je stigao u Banoviće, a grad je živio za fudbal
Ta generacija Budućnosti imala je sastav koji je ostao duboko urezan u sjećanja navijača.
Na golu je bio Ibrahim Mujkić, bekove su činili Ibranović i Kalešić, u half-liniji Mrkić, Grgić i Lugavić, dok su u napadu bili Karić, Milošević, Geca, Crnkić i Muminhodžić.
A onda je na žrijebu stigao Dinamo Zagreb. Za Banoviće je to bio praznik fudbala. S jedne strane Budućnost, klub iz republičke lige. S druge Dinamo, član Prve lige Jugoslavije. Zagrepčani su u Banoviće stigli s jasnim ciljem – proći dalje. Ali nisu uspjeli.
„Kada smo na žrijebu izvukli Dinamo, za nas u Banovićima to je bio praznik fudbala. Oni su došli u Banoviće sa željom da nas izbace jer smo mi bili republička liga, a oni su bili u Prvoj ligi Jugoslavije.“
Utakmica je završena 0:0, a Banovićani su nakon penala napravili senzaciju i izbacili velikana iz Zagreba. Ali priča tu nije završila.
Na putu prema njima čekao je još jedan izazov, i to splitski Hajduk.
U Splitu je Budućnost poražena 4:1, ali Karić tvrdi da rezultat nije odražavao ono što se dešavalo na terenu, a onda je stigao revanš i televizijski prijenos iz Banovića.
Cijela Jugoslavija gledala je malu Budućnost kako pokušava napraviti još jednu senzaciju.
„Mi smo znali da znamo odigrati dobru utakmicu. Golman nije ispucavao lopte, već smo igrali plejmjeking, kao što to sada radi Barcelona.“
Na poluvremenu – 2:0 za Budućnost.
Karić je ponovo bio u centru pažnje. Postigao je gol i iznudio penal, a Hajduk je morao reagovati.
U igru su ušli Stjepan Deverić i Ivan Gudelj, a Splićani su na kraju uspjeli sačuvati prolaz. Kasnije je Hajduk osvojio Kup pobjedom nad Crvenom zvezdom u finalu. A koliko je ta utakmica u Banovićima bila posebna, govori i podatak da je samo tri dana kasnije Dinamo savladao Hajduk sa 4:0.
Od ručka i viceva do Češke i pita koje su prešle pola Evrope
Godine su prolazile, ali uspomene nisu nestajale.
Posebno one iz evropske avanture Budućnosti.
Generacija koja je napravila iskorak na domaćoj sceni izborila je Evropu i dobila priliku da Banoviće predstavi i izvan granica Bosne i Hercegovine. Protivnik je bio češki Petra Drnovec, za koji je nastupao i Miroslav Kadlec.
U autobusu je bio pun prtljažnik domaćih pita. Nisu se jele samo na putu prema Češkoj, već su se sačuvale i za povratak.
Takve su bile generacije. Fudbal je bio ozbiljan, ali druženje još ozbiljnije.
Upravo je to bila suština okupljanja na Zlaći.
Ponovo su se sreli ljudi koji su zajedno prošli velike utakmice, putovanja, pobjede, poraze, svlačionice i fudbalske avanture koje danas izgledaju gotovo nestvarno.
Dogovoreno je da se ovakva druženja nastave najmanje jednom mjesečno.
A sa Zlaće je otišla i jedna nova inicijativa – da se u dogledno vrijeme organizuje utakmica između veterana Budućnosti i veterana Petra Drnoveca, u svojevrsnom povratku na dane kada je banovićki klub igrao Kup UEFA.