Piše: Haris Zilić
Mostar s punim pravom nazivaju gradom rukometa. Dao je grad na Neretvi mnoga svjetska imena u obje konkurencije, a jedno ime ovih dana odzvanja Evropom i svijetom, a riječ je o 26-godišnjoj, Ćamili Mičijević, djevojci koja sjajnim igrama reprezentaciju Hrvatske vodi prema medalji, prvoj u historiji sa velikih takmičenja.
Ko je Ćamila Mičijević?
Dosta se priča provlači. Nagađa se, komentarišu se stvari koje nemaju dodirnih tačaka sa sportom. Svi pokušavaju na neki način sebi pripisati Ćamilin uspjeh i iskorak do evropskog vrha. A počela je u gradu koji nema normalnu sportsku dvoranu, gradu kojeg je politika ofarbala u “odvratne” boje.
Proljeće 2004. godine, tačnije 12. april. Hercegovina je već pozelenila, sunce lagano nagovještava one hercegovačke toplotne čari. Tog dana na trening RK Lokomotiva, došla je djevojčica Ćamila zajedno sa drugaricama. Dočekao ih je rukometni mag, rukometna legenda, institucija grada na Neretvi i BiH, gospodin Omer Omerović.
O Omerovim igračicama se mogu pisati knjige i knjige, ali sada ćemo se zadržati na Ćamili. Kontaktirali smo gospodina Omera, koji živi za rukomet 24 sata. Sa velikim zadovoljstvom je dočekao naš poziv i počeo priču, onu pravu istinitu priču o prvim koracima djevojke, koje nije daleko ni od titule MVP-a Evropskog prvenstva.
“Ćamila Mičijević je djevojčica koja je u Lokomotivu došla iz 4. osnovne škole (Brankovac) sa Dženitom Tanović i Lajliom Džafić 12.04.2004 godine. Od prvog dana bila je odgovorna i nije nikad izostajala sa treninga zato je i bila kapiten te generacije. To je bila jedna nevjerovatna generacija koja je bila prava ” klapa” njih 17/18 one su bile 11 puta prvaci BiH u pionirskoj, kadetskoj i juniorskoj konkurenciji od toga šest puta sa Ćamilom”, rekao je nam Omeorvić na početku našeg razgovora u jednom dahu sa velikim ponosom i ima pravo da bude ponosan. Djevojčica koju je naučio prve korake, danas dominira Evropom.
Ćamila nije imala idealne uslove za trening, kao i njene drugarice. Omerović se prisjeća tih trenutaka. Treniralo se i na vanjskom terenu u dvorani gdje su manje dimenzije.
“Mi smo trenirali na vanjskim terenima Sjevernog logora kao i u neuslovnoj sali Egipatskog dječijeg sela, koja je bila dimenzija 20×10, gdje smo iscrtavali 6 i 9 metara trakom. Ćamila je 2007. i 2008. sa Lokomotivom bila pionirski, kadetski i juniorski prvak BiH gdje je ona bila proglašena najboljom igračicom i golgeterom tih prvenstava. Ćamila je bila autoritet u toj generaciji koja je i tad kao djevojčica svoje obaveze izvršavali odgovorno. Po ulasku seniorske ekipe 2008. godine u Premijer ligu BiH, Ćamila sa nepunih 14 godina ima prvi nastup protiv ekipe Ilidže gdje postiže na toj utakmici 12 golova.”
Nakon utakmice protiv Ilidže, krenuo je interes ostalih klubova za Ćamilu. “Najglasnija” je bila Crvena zvezda.
“Već tada su se mnogi pokazali interes za nju čak je u to vrijeme bila zainteresovana Crvena zvezda iz Beograda da ide u paketu sa Lejlom Kasumačić, međutim prije priprema u augustu 2009. prelazi u Katarinu gdje je bio trener Edo Šmit iz Rijeke. Po prekidu njegove saradnje sa Katarinom, vraća se on u Zamet, te uskoro odlazi i Ćamila u Rijeku.”
Bila je to “zlatna” generacija mostarskog i bh. rukometa. Dominacija u mlađim kategorijama je neponovljiva, a Omerović se radi prisjetio još nekih djevojaka koje su u to vrijeme dijelile svlačionicu sa Ćamilom.
“Generacija je to bila koja je palila i žarila ti godina: Admira Lerić, Dalila Lerić, Lejla Kasumačić, Ajla Zelić, Ćamila Mičijević, Lajla Džafić, Dženita Tanović, Sandina Palikuća, Elida Mahinić Tanović, Adna Macić, Tajma Hebibović, Almedina Marić, Zijada Špago, Azemina Špago, Dženita Taslidža, Armina Isić, Maja Knezović…”