Kada se u Tribinju u ljeto 2002. godine počela praviti ekipa, niko ni u snu nije mogao pretpostaviti da će Leotar osvojiti titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Jedan od igrača koji je stigao u grad na krajnjem jugu Hercegovine je i Beograđanin Dušan Kerkez. Veznjak koji je samo sezonu prije pomogao Radničkom iz Obrenovca da uđe u prvu ligu SR Jugoslavije po prvi put, tragao je za novim izazovom, a sudbina mu je bila da dođe u Leotar. Bila je to sjajna ekipa sa Mulinom, Krunićem, Milenkovićem, Šarabom, Stojanovićem, Đorđevićem, Vučinićem, Delibašićem, predvođena legendarnim trenerom Miletom Jovinom. Igrali su dopadljiv nogomet i zasluženo se popeli na tron pored favoriziranog Željezničara, te Sarajeva, Zrinjskog, Širokog Brijega…
Kerkez koji je ponikao u Partizanu, nakon dvije sezone u Tribinju, preselio se u Mostar. Donio je Zrinjskom pobjedničke navike, pa je u toj jedinoj sezoni osvojio prvenstvu. Godine 2005. preselio se u Rijeku. Proveo je dvije sezone na Kantridu, a i tu je osvojio trofej, nacionalni Kup.
U ljeto 2007.godine prihvatio je ponudu sa Kipra i potpisao za AEL Limmasol. Proveo je četiri sezone, postao klupska legenda, te nakon što je završio karijeru počeo raditi kao trener.
U ljeto 2007.godine prihvatio je ponudu sa Kipra i potpisao za AEL Limmasol. Proveo je četiri sezone, postao klupska legenda, te nakon što je završio karijeru počeo raditi kao trener.
”Počeo sam raditi u omladinskom pogonu, jer sam imao odličan odnos sa predsjednikom kluba, koji je dok sam igrao i kao kapiten prevodio tim, insistirao da ostanem i počnem trenirati najmlađe. Prepoznao je u meni trenerski potencijal, a i meni se ta ideja sviđala. Krenuo sam postepeno, a onda sam dobio šansu u prvoj ekipi. Proveo sam tri godine i devet mjeseci u AEL-u i odlučio se da dam otkaz. Jeste, nisam imao više izazova, poželio sam nešto novojer sam osjetio da je vrijeme za promjenu. Bilo mi je teško kao mladom treneru napustiti Kipar, ali ja sam imao ideju da se okušam negdje drugo” kaže na početku razgovora sa Sportske.ba Dušan Kerkez.
Dobio je šansu u Čukaričkom, klubu koji je u Srbiju postao prepoznatljiv po rezultatima i stvaranju igrača.
”Imao sam želju da vidim kako je raditi na Balkanu. Pokušao sam, dosta sam se trudio, proveo sam jednu sezonu i dobio otkaz, uprkos dobrim rezultatima. Ko plaća, taj odlučuje. Nemam problem s tim. Prihvatio sam sasvim normalno tu situaciju i odlučio se da krenem dalje.”
Poželio je da se odmori. Odbio je ponudu iz Mađarske, jer nije mogao povesti svoje asistente, kada je uslijedio poziv iz Bugarske. Nije puno razmišljao, odlučio je da prihvati izazov i nije pogriješio.
”Dobro nam ide… Botev Plovdiv je klub koji ima odlične uvjete. Novi trening kamp, novi stadion, po tome smo u samom evropskom vrhu. Gazda je Rus, koji je mlađi od mene, jako voli nogomet. Voli razgovarati, postavlja pitanja, sve ga zanima. Razmjenjujemo mišljenja. Kada sam došao potpisao sam ugovor na jednu sezonu, ali sam ga u maju produžio do juna 2026. godine. Botev Plovdiv nije Ludogorec, ali smo klub koji razvija igrače i prodajemo ih… Plan je da svake sezone igramo evropska takmičenja. Uglavnom, sretan sam i zaista uživam” kaže Kerkez.
Kvalitet bugarskog nogometa je iz sezone u sezonu bolji. Dušan priznaje da je imao i neke predrasude, ali se iznenadio kada se sa svojim klubom počeo takmičiti.
''Ludogorec je nivo Dinama i Crvene zvezde, CSKA se diže, Levski je imao velike probleme, ali se vraćaju. Botev Plovdiv je dio te velike četvorke. Ima dobrih igrača u ligi, ali je problem, kao uostalom i u našoj regiji, nedostataj domaćih igrača. Svi se sjećamo bugarske reprezentacije u prošlosti, koliko su imali dobrih igrača, ali sada kubure sa domaćim nogometašima. Reprezentacija je u slizanoj putanji. Stadioni su oronuli, osim našeg, koji je odličan.''
Kerkezov dolazak u Leotar, priznaje, promijenio mu je karijeru na bolje.
''Kada sam došao u Bosnu i Hercegovinu, realno, nije me niko zna. Došao sam u klub koji je osvojio titulu. To je i sada jedan od najdražih podviga u mojoj karijeri. Došao sam do reprezentacije BiH, odigrao sam četiri utakmice. Premijer liga BiH mi je jako puno pomogla. Bilo je u to vrijeme sjajnih igrača i dobrih ekipa. Sjetim se gostovanja na Grbavici, volio sam igrati protiv Želje u odličnoj atmosferi. Često se sjetim Mostara, vrućih gostovanja u Banjoj Luci, Bihaća, Zenice i Bilinog polja... Pratim stalno šta se dešava, kad mogu pogledam neku utakmicu. Drago mi je što se ulaže u infrastrukturu. Predsjednik Vico Zeljković je uradio odlične stvari. Uvijek može bolje i vidim da se teži.''
Jedan od poteza koje pozdravlja je i imenovanje Sergeja Barbareza za selektora A reprezentacije BiH.
''Sergej je veliko ime. Ne treba govoriti o njemu niti o njegovom stručnom štabu. Ozbiljni su to ljudi koji su krenuli u jedan veliki posao, težak izazov. Sigurno im treba vremena. Barbarez je idealan selektor za ovu reprezentaciju. Treba imati strpljenja i s njim, ali i sa momcima. Igrali su teške utakmice protiv značajno boljih rivala. Nije to lako, ali primjetim pomake. Barbarezov stručni štab je ozbiljan, to su mladi treneri koji rade po svjetskim standardima, školovali su se u BiH. Evo, i ja sam jako ponosan na činjenicu da sam trenerske licence stekao u Centru za edukaciju trenera Nogometnog saveza BiH'' rekao je Kerkez čiji je sin Strahinja veliki nogometni talent. Igra za omladinske selekcije Kipra, a nakon AEL-a, potpisao je za Trenčin. Trenutno je na posudbi u bugarskom prvoligašu PFC Septemvri iz Sofije.
(E. D./Sportske.ba)