Da li ste se ikad zapitali: kakvi su privatno predsjednici naših klubova, ko su ti ljudi, kakva im je prošlost, koliko ih stvarno zanima nogomet?
Na bh. sceni javnost, uglavnom zna predsjednike, direktore i savjetnike vodećih premijerligaša. Manje više sve se zna o Azmiru Husiću, Ivanu Beusu, Šemsudinu Hasiću, malezijskom biznismenu Vincente Tanu…
Izuzmemo li Husića, koji najviše ulaže u bh. fudbal, te ekipu oko Hasića, ostali čelnici klubova u bh.nogometu su iz nekih drugih motiva. Uz časne izuzetke. Među pozitivne primjere mogu se ubrojati Ismar Mirvić, Elmir Šećerbegović i Boris Stanišić. Neki su u nogometu da “obogate” CV, pojedini radi politike, neki opet radi svog biznisa, itd…
Ima jedan sportski radnik, realiziran, političar/menadžer, koji je u nogometu iz ljubavi. Dok drugi žive od nogometa, Nusret Helić živi za nogomet.
U Gračanici i Tuzlanskom kantonu svi ga znaju po nadimku “Daso”. Helić je gradonačelnik Gračanice. Koji je cijeli radni vijek na usluzi građanima. Ne čeka petak i kraj radnog vremena da bi otišao na more, na planinu ili u birtiju. “Daso” je na svakoj utakmici, bilo da se igra u Gračanici ili na gostovanjima uz svoj klub. Obilazi, bodri, pomaže i ostale sportske kolektive u gradu, ali nogomet mu je strast. I dok kod nas neki općinski (grado)načelnici u narod idu s pratnjom, ušminkani, voze se u bijesnim limuzinama, “Dasu” ćete vidjeti na svakoj utakmici kao “običnog predstavnika” kluba. Na klupi uz trenere Nikolu Nikića i Nusreta Muslimovića. Ne čudi njegova ljubav prema nogometu.
Helić je dugogodišnji fudbaler Bratstva, Mladosti, Rudara… Priznati sportski radnik i pedesetak godina političar od najnižeg do najvišeg ranga. Političar menadžer. Nesreća je bh. nogometa što na ključnim nogometnim pozicijama u krovnom savezu nisu ljudi poput Helića, a ne profesionalni mešetari.
Zato nam i jeste haotično stanje u “elitnom” rangu.
R.S.
Foto: NK Bratstvo Gračanica
