Premier liga, Liga prvaka, FA kup, Liga kup, UEFA-in superkup i FIFA-ino Svjetsko klupsko prvenstvo – sve je osvojio. S 23 godine Trent Alexander-Arnold već je iznimno uspješan. Bek Liverpoola i engleske reprezentacije razvio se u jednog od europskih elitnih desnih bekova, pokazujući atleticizam i razigravačke sposobnosti kakve se rijetko nalaze na njegovoj poziciji.
No izvan terena odgoj Alexander-Arnolda pokazao se ključnim da ostane prizemljen, iako je vitalni djelić jedne od najboljih nogometnih momčadi svijeta. Dok bi mnogi u njegovoj situaciji mogli trošiti svoje novostečeno bogatstvo na automobile, kuće ili zabavu, fokus Alexander-Arnolda puno je bliže domu, piše CNN.
On je možda lokalna ikona najvećeg liverpulskog kluba, ali još živi s roditeljima, pere suđe i uči se navikama koje održavaju njegov život “čistim i zdravim”. Ostanak kod kuće, gdje je sve stabilno, pomogao mu je da dođe do ovih visina, pojašnjava Alexander-Arnold, prenosi Index.hr.
“Uvijek mislim da mladi igrači žure”, rekao je CNN-ovom sportskom analitičaru Darrenu Lewisu. “Počneš zarađivati i mladi igrači uvijek misle da prvo moraju iseliti, kupiti novi auto i takve stvari. A onda okolnosti jednostavno više nisu iste. Živiš kod kuće, imaš roditelje da te drže na zemlji i brinu se da sve držiš čisto i uredno, da se posuđe ne gomila i da uvijek dođeš kući u lijepo, čisto okruženje.
A kad živiš sam, za doručak i večeru samo misliš kako ćeš to kasnije. I onda dođeš kući s treninga i jednostavno nisi u tako čistom, lijepom okruženju. Zato mi se nikad nije žurilo otići od kuće. Uvijek sam dobivao prave poruke.
Uživam imati porodicu uza se. Držali su me na zemlji i gurali me na razine na koje sam dosad stigao. Zato mislim da ne moram žuriti s takvom odlukom.”
Navijači
Otkako zna za sebe, Alexander-Arnold je Liverpoolov navijač. Od odrastanja samo pet minuta od trening-centra – sjeća se kako je pitao mamu da odvede njega i braću da kroz pukotine na zidu vire u svoje idole na dane kad nema škole – do gledanja utakmica uživo vikendima, zaljubio se u klub od rane dobi.
Tokom proslave Liverpoolove dramatične pobjede u finalu Lige prvaka 2005., bio je jedan od hiljada koji su pohrlili na gradske ulice kako bi dočekali svoje junake i izrazili im dobrodošlicu kući na paradi s otvorenim autobusom.
Iako je bio golem fan, njegov vlastiti dolazak u klub bio je čista sreća.
“U školu je stigao poziv u kratki kamp i svi su željeli ići. Zato smo morali izvlačiti imena iz šešira, i nasreću, moje ime je izvučeno. Otišao sam s nekoliko prijatelja iz razreda i nakon 10-15 minuta skaut je prišao mojoj mami i rekao joj: ‘Htjeli bismo da ga počnete dovoditi ovamo ako možete.’ Ostalo je povijest.”
Od debija za prvu momčad 2016., Alexander-Arnold je procvao u jednog od najdinamičnijih bekova na svijetu, terorizirajući obrane iz dubine svojim preciznim nabacivanjima i točnim dodavanjima u prostor.
Njegova transformacija i novi prototip desnog beka – ofenzivan, fizikalan i dobar s loptom – bili su ključni razlozi za Liverpoolovo osvajanje Premier lige 2020., prvi put nakon 30 godina.
U 161 nastupu u Premier ligi postigao je 10 golova, pridonio s 45 asistencija i ima nevjerojatan omjer od 114 pobjeda i samo 19 poraza. Ali unatoč tome, briljantnost Manchester Cityja pod Pepom Guardiolom zatomila je Liverpoolovo osvajanje trofeja.
Izjednačena borba dvije engleske velesile postala je obavezna za gledanje tokom sezone, a Alexander-Arnold priznaje da su utakmice protiv Cityja “najveće u sezoni”, unatoč tradicionalno intenzivnijim rivalstvima s Evertonom i Manchester Unitedom.
“Mislim da će, povijesno, uvijek postojati tenzije i rivalstva s Evertonom i Unitedom. Ali za ovo su razlozi drukčiji. Uvijek će postojati antagonizam između Liverpoola i Evertona i Manchester Uniteda”, kaže.
“Toga će uvijek biti, bez obzira na to tko gdje završi u prvenstvu ili kada se igra, to će uvijek biti uzavrele utakmice u kojima i jedni i drugi navijači najviše žele pobjedu. Ali iz drugih razloga, sad su utakmice sa Cityjem najveće u sezoni, to je najbolja momčad u Engleskoj i jedna od, ako ne i najbolja na svijetu.
Naravno, oni postavljaju ritam i letvicu za ostatak lige. Četiri naslova prvaka u pet godina je nešto što ne mogu mnogi klubovi reći da su ostvarili. Zato nam je teško zanemariti ih i drugdje tražiti motivaciju. Naša motivacija je da budemo blizu ili ispred Cityja, to znači da smo dobri.”
Finale sezone
Iako je prošla sezona ponovno bila uspješna za Liverpool i Alexander-Arnolda osobno, s trofejima FA kupa i Liga kupa dodanima u vitrine, završila je kiselo. U finalu sezone, odnosno finalu Lige prvaka u Parizu, Liverpool je izgubio 1:0, a sve je zasjenio kaos s Liverpoolovim navijačima ispred stadiona.
Utakmica je kasnila 35 minuta jer su Liverpoolovi navijači imali problema s ulaskom na Stade de France, a francuska policija na njih je bacala suzavac. Nakon utakmice na navijače je pala krivnja za nerede, a francuski ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin rekao je da su “incidenti povezani s golemim priljevom gledatelja i pretjeranim brojem lažnih ulaznica”.
Ipak, izvještaj francuskog senata oprao je Liverpoolove navijače od bilo kakve odgovornosti u julu te krivnju prebacio na odluke francuskih službenika. Senator Laurent Lafon, predsjednik Komisije za kulturu, prosvjetu i komunikaciju, koji je bio suautor izvještaja, za nasilne je scene na finalu okrivio “niz pogrešaka koje su se dogodile u prilično ispraznim administrativnim i odlukotvornim okvirima”.
Alexander-Arnold priznaje da je za njega i suigrače situacija bila čudna. “Poruke emitirane na stadionu su govorile da navijači kasne, a u tim situacijama vjeruješ onom što vidiš”, rekao je.
“Očito, tek smo nakon utakmice saznali istinu u tome što se dogodilo. Ali mislim da je način na koji su se navijači nosili sa svime – kad se dogodilo, tokom i nakon utakmice i mjesecima poslije – bio izvanredan. To je nešto na što smo kao igrači i kao klub zaista ponosni, na način na koji su se pobrinuli da se istina sazna. Pokazali su da se navijače ne može kriviti za sve što se događa.”
