Nakon teškog poraza od Zrinjskog, očekivano je bilo da se povede rasprava, analizira utakmica, potraže razlozi poraza. Ono što nije prihvatljivo, ni ljudski ni sportski, jeste hajka koja se diže protiv Denisa Ćorića – čovjeka koji ove sezone pravi vrlo dobre rezultate sa Željezničarom. Podsjetimo se, nije prošlo ni godinu dana od kada je klub bio u rasulu – kako igrački, tako i organizacijski. Jedna od najgorih sezona u historiji, bez jasnog pravca, bez duše, bez identiteta. A onda je došao Ćorić.

Tiho, bez pompe, bez velikih najava. Samo s radom, strašću i svojim  fudbalskim znanjem. I od tog trenutka, Željo je ponovo prodisao. U sezoni koja je trebala biti “tranzicijska”, Ćorić osvaja skoro dva boda po utakmici, igra se prepoznatljiv, hrabar fudbal, a tim diše kao jedno. Da, bilo je padova. Da, Zrinjski je bio bolji. Ali zar je to dovoljno da se zaboravi sve ono što je Ćorić napravio u proteklim mjesecima?

Gospodski, odmjeren u svojim izjavama, gdje uvijek stoji iza svojih igrača, nikada ne traži krivca u drugom.

Zašto se skida glava čovjeku koji prije utakmice sa Zrinjskim ima 7 ligaških utakmica bez poraza?

Ipak, kroz sličnu situaciju prolazio je i njegov kolega Feđa Dudić, tada na klupi Sarajeva. Dudić je ponudio ostavku, klub prihvatio i na kraju bio najveći gubitnik u toj situaciji.

Dudić je imao sličnu situaciju i u Veležu, gdje je nakon što je ponudio ostavku, uprava kluba na čelu sa tadašnjim predsjednikom Semsudinom Hasićem odbila i čvrsto stala uz svog šefa struke. Rezultat je bilo veliko slavlje i radost u gradu na Neretvi, kada je Feđa sa svojom ekipom osvojio trofej,  poslije više od 30 godina.

Veliki Alex Ferguson je čekao gotovo punih 7 godina da osvoji titulu prvaka Engleske sa Manchesterom, gdje su navijači počeli da sumnjaju u njegovu sposobnost.  Postojale su glasine da će biti smijenjen, ali klub mu je dao podršku što se ispostavilo kao historijski ispravan potez.

Zaključak je jednostavan – treneri nisu potrošna roba. Potrebno je vrijeme, povjerenje i podrška da bi vizija postala stvarnost. Denis Ćorić je pokazao da zna, da može i da ima kapacitet da vrati Željezničar tamo gdje pripada. Jedan poraz, pa makar i težak, ne smije zasjeniti sve ono dobro što je urađeno. Umjesto hajke, vrijeme je za zajedništvo. Jer samo zajedno – klub, stručni štab, igrači i navijači – Željo može naprijed!

R. S.