Drama vezana uz krizne mjere na relaciji između ekipe i Uprave Dinama oko smanjenja ugovora u većoj mjeri je riješena te se očekuje da će uskoro cijela ekipa potpisati uslove koje im nudi Uprava.
U fokusu javnosti je pritom odlazak Nenada Bjelice, ali jedna stvar puno je opasnija za dugoročno poslovanje kluba. Pandemija koronavirusa nije uzrokovala Dinamove probleme, nego ih je otkrila. Ovakav model upravljanja klubom je neodrživ, a na duge staze prijeti uništenju kluba.
Plate Dinamovih igrača dijele se otprilike na tri nivoa. U onom najskupljem nalaze se igrači koji imaju platu veću od 600 hiljada eura godišnje, a to su Livaković (800 hiljada eura), Mislav Oršić (750 hiljada eura), Bruno Petković (750 hiljada eura), Arijan Ademi (850 hiljada eura), Theophile-Catherine (840 hiljada eura), Izet Hajrović (850 hiljada eura), Mario Gavranović (800 hiljada eura) i Ivo Pinto (700 hiljada eura). Na ovoj listi su, logično, ključni i najbolji Dinamovi igrači, ali i oni koji ni izbliza ne spadaju u tu skupinu. Francois Moubandje kod Bjelice je bio u trećem planu i među prvim je kandidatima za odlazak.
Nije čudno ni neoprostivo promašiti transfer, ali vrlo je neobično dovesti igrača kojeg trener ni ne želi te ga staviti u prvi platni razred. Dinamo tim nije izgubio samo novac bacivši 800 hiljada eura u vjetar nego je i poremetio platnu strukturu unutar ekipe. Nakon dolaska Moubandjea, i Livaković, Ademi i Petković dobili su astronomske ugovore, a sada vidimo da su oni, bez mogućnosti prodaje, preteški za klub u HNL-u.
Na spisku se nalazi i Ivo Pinto, iako je ugovor potpisao kad je Petar Stojanović bio prvo rješenje na desnom beku, a u klub je već stigao i Iranac Moharrami. Uzmemo li u obzir da je Stojanovićeva plata oko 550 tisuća eura, a Moharramijeva oko 200, Dinamo samo na poziciju desnog bočnog, kvalitetom najtanju u ekipi, troši oko milion i po eura godišnje.
Činjenica da su Hajrović i Gavranović među najbolje plaćenim igračima u klubu, iako su u ovoj sezoni u potpunosti izgubili status prvotimaca, pokazuje da u Dinamu nema planskog upravljanja rashodima.
Bh. fudbalerima Ameru Gojaku i Emiru Dilaveru su plate 360 hiljada eura i 500 hiljada eura
