Približava se nova godina, što znači da će brojni fudbaleri koji rade svoj zanat i grade karijere u Evropi, moći napokon na par sedmica odahnuti dušom i prestati razmišljati o kišnim noćima u Stokeu, VAR tehnologiji ili o tome hoće li im sudija dati drugi žuti.
Ipak, neki pojedinci se sa problemima takvog tipa nisu morali susretati ove sezone, jednostavno zbog činjenice da za početak, uopšte nisu ni kročili na teren. Čudno ali istinito, čak i neki od vrlo respektabilnih fudbalera nisu upisali ni jedan minut u ligi ove sezone, bilo zbog povrede, zbog nemilosti trenera ili generalno loše forme i manjka zalaganja na treningu. Zato vam donosimo čak sedam igrača slavne Bundeslige, koji ove sezone nisu odigrali ni jedan jedini minut.
1. Yunus Malli (Wolfsburg)
Puno se nekoć očekivalo od ovog sjajnog veznjaka, pogotovo kad je, bukvalno eksplodirao u Mainzu 2015.godine. Zahvaljujući tim sjajnim partijama, reprezentativac Turske koji se najbolje snalazi na poziciji „desetke,“ sebi je obezbjedio prelazak u veliki Wolfsburg. Tamo je prvu sezonu bio standardan ali se već naredne preselio na klupu. Ove sezone, stvari su postale još gore za 27-godišnjeg ofanzivnog veznog. Imao je jednu blagu povredu zbog koje je odsustvovao 3 sedmice ali svo ostalo vrijeme proveo je na klupi, većinom i izvan nje. S klupe se nije morao ni ustajati budući da mu menadžer nije ukazao povjerenje u čak 9 navrata. Odlazak u Tursku, možda čak i narednog mjeseca, nikada nije bio bliži i realniji za Yunus Mallia.
2. Stefan Bell (Mainz 05)
Jedan od simbola vjere i lojalnosti u Njemačkoj, Stefan Bell je već deset godina član prvog tima Mainza, nedavno i prvi kapiten kluba. Nažalost, 28-godišnji štoper se baš par dana pred početak sezone, tačnije 12.8. povrijedio i još uvijek se oporavlja. Kapa dole Mainzu koji je uspio dovesti adekvatnu alternativu za svog kapitena u vidu Jeremiaha Saint Justa iz Feyenoorda. To je urodilo plodom shodno tome da zauzimaju trinaestu poziciju na tabeli i da su bliži sredini nego dnu tabele.
3. Vincent Koziello (Koln)
Kakvu je kobnu grešku napravio ovaj omaleni Francuz kada je dres Nice zamjenio za onaj Kolnov. U Nici je sa samo 20 godina bio ne samo jedan od najperspektivnijih mladih talenata u ligi, već i jedan od najboljih igrača sredine terena u sezoni 2015./2016. To je bila ona sjajna generacija Nice sa Ben Arfom i Germainom, predvođena Lucienom Favreom. Dolaskom Clauda Puela na kormilo, Koziello bi se ljuljao između prvog tima i rezervnog sastava, da bi konačno u januaru 2018. godine odlučio da želi igrati konstantno na visokom nivou i da je došlo vrijeme da napusti svoju rodnu zemlju. Nažalost po njega odabrao je ekipu Kolna, koja se tada borila za opstanak i na kraju sezone nije uspjela da ostane u ligi. Koziello je ponovo počinjao poneke od utakmica sa klupe, što je bilo razumljivo s obzirom da mu je to bila prva godina u jednoj novoj državi. Međutim, već naredne, u drugoj ligi Njemačke, sigurno je očekivao da će početi apsolutno svaku utakmicu. Istina je surova, a to je da je za cijelu sezonu igrao manje nego što je za pola sezone igrao u prethodnoj godini, tačnije nešto više od samo 500 minuta. Koln je izborio povratak u prvi rang Njemačke i zasad, Koziello nit je počeo utakmicu, nit je ušao s klupe, samo ju je dodatno grijao devet puta. Jedan od definitvno najneiskorišćenijih potencijala u posljednje vrijeme ostat će Vincent Koziello.
4. Peter Pekarik (Hertha Berlin)
Slovački veteran već deceniju igra u Njemačkoj i samo broji godine do eventualne penzije s obzirom da je prošle sezone za Herthu počeo samo dvije utakmice a ove samo tri pojavljivanja na klupi. Ipak, bivši desni bek Žiline će se imati unucima čime pohvaliti budući da je bio član one zlatne generacije Wolfsburga koja je na čelu sa ubojitim Grafiteom i Džekom, osvojila titulu šampiona 2008./2009. sezone. Dvije sezone kasnije, kratko je boravio u Turskoj, da bi se dogodine vratio u Njemačku, ovog puta u popularnu „Cvajtu“ igrajući za Herthu čije boje i dan danas, ipak ne tako često, brani.
5. Ignacio Camacho (Wolfsburg)
Ako je ikada postojao veći peh od Kingsleya Comana u vezi sa povredama, onda je to bez dileme ovaj iskusni Španac. Kao dijete Atletiko Madrida, vrlo je brzo debitovao u najjačoj ligi Španije sa samo 17 godina. Poslije je bio član one najbolje generacije u historiji Malage, kada su pod vodstvom Mauricija Pelegrinija bili četvrti na tabeli i umalo došli do polufinala Lige Prvaka. Kako je Malaga vremenom postajala sve slabija, španski veznjak je za velike pare, 2017. godine, otišao u Wolfsburg. U svojoj drugoj sezoni odsustvovao je čak osam mjeseci zbog povrede i propustio maltene čitavu sezonu. Ove sezone se trebao desiti njegov veliki povratak na scenu, međutim kao da je neko bacio sihre na bivšeg osvajača Lige Evrope sa Atletikom Madridom, s obzirom na to da je ponovo zadobio istu povredu zbog koje je morao toliko dugo odsustvovati i to dok još sezona nije ni počela, znači prije mnogo vremena, tačnije prije skoro pet mjeseci, a još se nije uspio oporaviti i pitanje je hoćemo li ga ikada više gledati na zelenoj podlozi.
6. Nabil Bentaleb (Schalke 04)
Kad smo već kod obećavajućih veznih igrača, moramo spomenuti i bivšeg fudbalera Totenhema. Alžirac je već kao 19-godišnjak dobio priliku da od prve minute zaigra za, realno govoreći, tada mnogo manje kvalitetniji tim Totenhema koji je umjesto Lige Prvaka, igrao Ligu Evrope. Dolaskom Pocchettina na čelo, Bentaleb je bio prodat u Schalke, gdje zasad igra redovno. Hajlajt njegove prošle sezone su bila dva gola koja je postigao u šesnaestini finala Lige Prvaka protiv Manchester Citya. Kako stvari stoje, ova sezona će mu biti za zaborav, shodno tome da zbog povrede, dosad nije odigrao ni jedan minut u plavome dresu.
7. Diego Contento (Fortuna Dusseldorf)
Samo će se legende sjetiti Diega Contenta iz finala Lige Prvaka 2012. godine, kada je Bayern u Minhenu ugostio ekipu Chelseaja predvođenom Roberto Di Matteom. Zbog odsustva Alabe, trener Bayerna, Heynckes je bio prinuđen početi sa Contentom na lijevom boku. Chelsea je došao do trofeja preko penala ali to je sada druga priča. Sedam godina kasnije i Contento je još uvijek u Bundesligi, ovog puta u dresu Fortune u kojoj je još od prošle godine ali isto kao i da nije. Naime, bivši lijevi bek Bordeauxa još uvijek nije debitovao za svoj klub u ligi iako je prošlo dobrih 500 dana otkako je potpisao a to je slučaj i ove sezone budući da je upisao velikih dvanaest pojavljivanja na klupi bez da je i jednom ušao u igru.
(Emir Maslo/Sportske.ba)