Uprava nogometnog šampiona Bosne i Hercegovine odlučila je da smijeni Emira Hadžića, koji je tako platio ceh loše transfer politike za koju je kao šef struke bio odgovoran

Sportski direktor Sarajeva u maju 2018. godine imenovan je na ovu funkciju u klubu u kojem je kao igrač ostavio trag. Iskustvo je stjecao ranije u Olimpiku, odakle je na poziv sa Koševa stigao bez dvoumljena, skoro trčeći. Logično, Sarajevo je mamac za svakog sportskog radnika u državi, ali i opasnost. Velika je odgovornost, ali i obaveza.

Plovio je ovaj Kakanjac nemirnim morem, rješavao je igračke i stručne križaljke kako je znao i umio. U njegovom mandatu sarađivao je s dvojicom trenera. Husrefa Musemića ne zatekao na toj poziciji, a Vinka Marinovića je doveo u klub.

Daleko je angažovaniji bio u dovođenju i prodaji igrača.

Ako se vodimo time da su pozitivni primjeri transfer politike angažiranje perspektivnih igrača za mali novac ili bez odštete, koje će klub afirmisati i prodati, te zaraditi na njima, onda je mnogo više promašenih investicija, nego li onih koje su se isplatile i pokazale opravdanost.

Hadžićevi pogoci su sigurno Amar Rahmanović, Benjamin Tatar, Hrvoje Miličević… Na prvoj dvojici je klub zaradio, treći je dao puno, a može se i zaraditi na njemu.

Lista promašaja je duga. Krenulo se sa Aladinom Šišićem, Gedeonom Guzinom, Marioom Crničkim, Kruzom, Bojanom Letićem.. i nijedan od njih nije opravdaao povjerenje, niti je ostavio trag na Koševu.

Nastavilo se s novim akvizicijama pa su dovedeni Aleksandar Pejović, Mario Oremuš, Emir Džafić, Nebojša Gavrić, Zinedin Mustedanagić, Ivan Jukić, Slobodan Milanović, Matthias Fanimo… Ovo, uz dužno poštovanje, nisu igrači koji su se iskazali u bordo dresu, niti je na njima Sarajevo moglo zaraditi. Pokazali su se solidnim klupskim igračima i ništa više od toga.

Posebna priča je Tino Sven Sušić. Igrač koji se nakon odlaska iz Hajduka nije iskazao ni u jednom klubu u kojem je igrao, doveden je na velika vrata. “Sušić opet na Koševu” vrištali su naslovi u medijima. Dobio je ogromnu platu za naše uvjete, a nije pokazao ništa.

Posljednji u nizu promašaja s potpisom Emira Hadžića su Jasmin Mešanović i pogotovo Boris Cmiljanić. Donedavni igrač Maribora utopio se tamu u kojoj se Sarajevo nalazi. Cmiljanić je enigma. Mnogo je spekulacija oko crnogorskog napadača, koje stavljaju pod sumnju i ovaj Hadzićev posao.

Kada se podvuče, odlazak se čini logičnim. Hadzić je sigurno imao najbolje namjere, želio je dobro klubu, ali su djela pokazala da to nije kako treba.

Njegov “modus operandi” nije se pokazao uspješnim i sasvim je sigurno da, osim titule koja je donekle zamaskirala evidentne pogreške u vođenju stručnog segmenta, Hadžić napušta klub u situaciji kad Sarajevo drži konce u svojim rukama, i dalje ovisi o sebi i u najboljoj je poziciji da osvoji titulu, zapravo je odbrani. Smješi im se i Kup. Sigurno da je i Hadžićeva uloga u ovome značajna, ali su kod Uprave prevagnuli pogrešni transferi.