PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Zemljo nelogičnosti, svakakvih čudesa, nesretnih udesa (ne mislim saobraćajnih), zemljo anomalija, izvrnutih vrijednosti, poremećenih kriterija… Zemljo moja rodna, čemerna i kukavna, vele si ljuta jada predevrila, silne udarce otrpjela, pržena i plavljena bila…
Ali nisi, do onomad, vidjela niti doživjela da klub kojega razdire neimaština, koji visi na rubu opstanka, koji se sprema obilježiti stotu godinu postojanja, klub kojega su stvorili ponosno tuzlansko radništvo, tamošnji rudari i studenti, financira nekakvu udrugu navijača, Fukare nazvanu. Klub čiji predsjednik na noge rečene udruge nosi gotov novac od prodanih ulaznica, pritom im dodvornički i umilno obećavajući da će takvih transakcija u budućnosti biti još.
Da, to samo može biti u Bosni i Hercegovini (ako se netko slučajno misli referirati na splitski Hajduk kao kontraargument, odmah da mu opovrnem da tamošnja udruga drži sve: ulaznice, fan šop, transfere, donacije. Tamo je smjer kretanja novca obrnut), zemlji kojoj vapijem, čiji se nogomet kao jedan od rijetkih kohezionih faktora, grči u samrtnom hropcu, nemoćan da se otrgne iz čeličnog zagrljaja kvartovskih, lokalnih i državnih kriminogenih grupa.
Ne mogu dosegnuti razinu skučenosti i ugroženosti Slobodinog predsjednika Mujkanovića, ne mogu shvatiti tu vrstu servilnosti, ne ide mi u glavu da ozbiljan čovjek i ozbiljan klub tako lako dodirnu patos. Koji su navijači zaslužni da im se do te mjere tepa pa da ime se nosi kompletan utržak od ulaznica.
Koji je, bez dvojbe, ionako sitan i siromašan.
Šta su mislili postići Mujkanović i vođa „Fukara“ kad su odlučili tu veoma čudnu rabotu obznaniti medijima? Šta su sad oni? Primjer dobre suradnje kluba i navijača, egzemplar međusobnog uvažavanja i ponašanja, matrica za postupanje ostalih predsjednika?
Gdje su oni navijači koji su financirali svoj klub, koji su se po svu noć truskali prljavim hodnicima zapuštenih vlakova eda bi sutradan parali grla bodreći svoje ljubimce. A onda, omamljeni mlakim pivom, natrag. I tako godinama. Samo u izuzetnim prilikama, kao kod Veležovog finala Kupa kad je Jole Musa snosio sve navijačke troškove, klub je osim dobrim rezultatima navijače znao obradovati i besplatnom vožnjom, sendvičima i pivom. Kešom nikada!
Bolje bi bilo da su „Fukare“ ostale fukare nego da na ovakav način odustanu od zahtjeva za smjenu Mujkanovića.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.