Piše: Haris Jaganjac

Danas mnogi treneri rade i planiraju trenažne aktivnosti vodeći se isključivo “copy” sadržajima periodizacija preuzetih sa internet stranica ili nekih drugih izvora koji uopšte nisu primjenjivi za njihov tim, ali ih oni uporno primjenjuju. Dakle, taj svoj rad nisu dovoljno razmotrili i zato su napravili takve izbore . Njihov organizacijski plan izbora je postojeći brend nekog uspješnog evropskog kluba ( Ajax, Barcelona, Bayern…), kojeg nekontrolisano prepisuju i uključuju u svoj trenažni rad bez znanja o vodećim tehnologijama u integralnoj i inovativnoj praksi. Prema tome, trenažni proces treninga periodizacije modela nije u “copy” planu sadržaja kao polazište nego svaki model mora biti jedinstven i ovisan o kohezivnoj igračkoj grupi određenog tima. Sasvim je besmisleno , da ne budem brutalan i kažem naivno preuzemati periodizaciju nekog od vodećih svjetskih klubova i primjenjivati je na vlastitu ekipu. Svaka ekipa zahtijeva postojanost različitih načina u adekvatnim akcentima originalnosti koja se oslikava isključivo u potencijalima vlastite selekcije.

U posljednjih deset -petnaest godina enormnom brzinom došlo je do velikih promjena u profesionalnom nogometu/fudbalu. Igra se brzim tempom i ritmom , povećanom brzinom izvršenja nogometnih/fudbalskih radnji ( akcija ) , a od suštinske važnosti je i kapacitet funkcionalnih tehničkih sposobnosti igrača. Mora biti jasno da taktičko pozicioniranje sa i bez lopte je uslovljeno funkcionalnom izvedbom, distance pređenih kilometara u svim nivoima nogometa/fudbala su približno iste. Međutim, razlika je u kvaliteti izvedbe eksplozivnih radnji ( više sprinta sa promjenama smjera itd ) uz brzi oporavak između tih eksplozivnih radnji koje igrači sprovode iz svih pozicija kao iz svih situacija u različitim okolnostima igre.

U nogometu/fudbalu modeli periodizacija se često uzimaju “zdravo za gotovo”.
Uzmite način gdje treneri preuzimaju jedan od drugog “copy”sadržaje periodizacije a da nisu upućeni u nemogućnost primjene te iste za svoj tim , za svoj klub.

To nije dobar način ali je puno lakši i bez nekih ih je mentalnih i fizičkih opterećenja za njih . Nažalost, u svijetu nogometa/fudbala nedostaje osnovno i specifično znanje šta i kako sa periodziacijom . Kao rezultat toga, oni ipak prečesto biraju kopiranje određenih sadržaja. Sa tim i takvim odabirom su ušli u začarani krug, stičući naviku ponovnim odlaganjima izgradnje predznanja i znanja o nogometnoj/fudbalskoj periodizaciji na štetu svih aktera u trenažnom procesu.

Modeli periodizacija su dizajnirani priručnici za rukovođenje trenažnog procesa u kojima su osnovna i specifična znanja treneri morali saznati adekvatnom edukacijom. Oni nisu plan, ali su polazište pronalaska svoga autentičnog puta. Model sadržaja “copy”periodizacije ne može biti odlična osnova za postizanje dugoročnih ciljeva. Kako može znati kopija sve specifičnosti vašeg tima ako ne zna kakav utjecaj će ostvariti u raznim dijelovima igre kada ona nije programirano ciljana za vašu trenutnu selekciju.

Naprimjer : “Copy” periodziacija je bila u originalnoj verziji za određenu selekciju u nekoj ekipi kojom vi u ovom trenutku ne raspolažete pa samim tim ona za vas nije upotrebljiva. Periodizacija za trenere je u smislu njenih sadržaja a ne krutih definicija. Međutim , ovdje se javlja još jedan problem tzv. ponavljajuće periodizacije : vi ponavljate istu periodizaciju iz prethodnog perioda za naredni period istih fiksiranih vrijednosnih kriterija .

Osim “copy”modela i ponavljajuce periodizacije , nogometni/fudbalski treneri znaju dati prednost periodizacijama iz drugih sportova u trenaznom procesu gdje te treningforme nikada nisu vidjeli niti ce vidjeti u nogometnoj/fudbalskoj utakmici .
Sve nabrojane periodizacije su u biti kopiranje sadrzaja gdje trener trazi sigurnost u alibijima drugih koji su sa tim periodizacijama ostvarili neki uspjeh . Kako je moguce poistovjetiti i prisvojiti, recimo, periodizaciju Barcelone ili Reala i tu periodizaciju primjeniti u svom radu kada u nasoj selekciji nemamo igrace kao sto su Messi, Neymar ili Ronaldo , Modric itd .

Izbori zahtjeva iz sadrzaja “copy”modela su, u stvari, nuzno zlo za igrace vaseg tima jer tada vi njih uopste ne gledate kao osobe sa njihovim nogometnim/fudbalskim performansima vec kao duplikate tudjih obiljezja.

Najčešći odgovori trenera su, kada sadržaji “copy” modela pogrešno profunkcionišu uslijed uputa koji nisu primjenljivi u vremenu u kojem se dešavaju, floskule tipa kako igrači nisu ispoštovali dogovore iz svlačionice , da nisu ostavili srce na terenu itd. umjesto da razumno prihvate vlastitu odgovornost i cijelog modela koji su odabrali i primjenjivali.

Dakle, problem je dvojak. Prvo, striktno se pridržavaju tog modela koji rijetko dovodi do optimalnog načina periodizacije. S druge strane, često – u osnovi nekog oblika je u redu – ali taj model je već bio u upotrebi i “bačen” u prošlost. Pa kako i kada se spomenuta ponavljajuća periodizacija može adaptirati sa današnjim radom za određeni tim. Oba scenarija su greške sa nesagledivim posljedicama .
Izuzmemo li trenere, igrače, publiku, upravu, najveće štete će biti nanesene klubu.

Naposljetku, trener mora sam donijeti odluku odstupanja od kopiranja tuđih periodizacija. Takvu odluku, međutim, može uzeti samo onda kada strucno znanje upotpuni svim zakonitostima, principima, metodama , planirane i programirane sustine gdje trener dolazi do novih odgovora i pitanja sa uporistem u praksi .
Neka pitanja nakon odgovora koji nisu bili utemeljeni u njihovoj dosadasnjoj edukaciji a koja im nije ponudila podrsku u idejnim rijesenjima vec prebacila odgovornost na njih same bez obzira sto su “skupo” platili, i novcem i vremenom formu u obliku neke diplome a ne ono sto bi morali dobiti – potpuno strucno znanje uz mogucnost permanentnog ucenja kada se validnost licence produzava.
Pitanja :
*sta je polazna tacka nogometne/fudbalske periodizacije ?
*koja su najbitnija kondiciona obiljezja nogometne/fudbalske igre ?
*koje metode i koju tehnologiju koristiti u trenaznom procesu ?
*da li u treningu spoznate sta ste i postajete li svjesni ko ste u sustini u onome sto vas zapravo pokrece i sta vas cini zadovoljnim ?
*stvara li se svestran i svjestan prostor za djelovanje ?
*eleminisete li prepreke koje nastanu i na koji nacin ?
Itd
Odgovoriti na ova i slicna pitanja je apsolutno nemoguce ako ste u “copy”modelu
Ali ih ipak odgovorite sebi radi sebe kako ne bi svojom nesmotrenoscu ugrozili prije svega necije zdravlje pa tek neciju karijeru.
Nogomet/fudbal se sastoji iz pet aspekata, i to : zdravlje, tehnika , taktika , kondicija i psiha . Pitanje je koliko treneri strucno poznaju bitnost sustine svih ovih aspekata a koje ne mogu izdvajati i izolovano djelovati na njih kako bi ih nekada u toku trenaznog procesa vratili i spajali u cjelinu . Ovi aspekti su neraskidivo tkivo nogometne/fudbalske igre koji su u toj cjelini isprepleteni djelujuci jedinstveno a ne jednostrano.
Nogometni/fudbalski trening je kondicioni trening a samim tim i mentalni trening u bilo kojoj redoslijednoj kombinaciji nenarusavajuci zdravlje igracu/ima. Profesionalni nogomet/fudbal je itekako zahtjevan sport gdje nasi prostori imaju problem shvatljivosti aktivnosti koje profesionalizam nalaze od svih aktera . Sportski akteri sa nasih prostora ( cast izuzecima ) bi pricali kao profesionalci a djeluju kao cisti amateri. Slusajuci struku i citajuci njihove izjave , primjetio sam da oni vrlo malo pa skoro nikako ne govore o strucnim analizama dosadasnjeg rada u pripremnom periodu . Izjave se svode o vremenu i klimatskim uslovima , o smjestaju , o uslugama koje imaju u hotelima , kao da su meteoroloski i turisticki radnici , a ne nogometni/fudbalski treneri. Cesto govore i o ambijentu u ekipi a vrlo kratko ili nikako o onome i u onome zasto bi sira javnost trebala biti informisana . Ne znam da je neko od trenera prezentovao svoj stil igre u nekom odredjenom sistemu kombinovanih formacija , a sve to kako bi priblizio adekvatno pracenje prije svega vlastite publike . Jesmo li culi nesto o smislu i principima izgradnje napada, kreiranja sansi , realizaciji itd ? Jeste li se zapitali sta ako se nesto negativno dogodi i ko ce snositi odgovornost,najprije odgovornost za zdravlje igraca i njihove eventualne povrede pa tek onda o rezultatskoj odgovornosti? I na kraju ovog teksta jos jedno fundamentalno pitanje : koja sluzba ili koja osoba kontrolise ispravnost nogometne/fudbalske periodizacije u svim selekcijama profesionalnih klubova na nasim prostorima ? Da li uopste postoji takva sluzba u bh nogometnoj/fudbalskoj platformi?

Nedostaje svjesnosti o tome kako pogresna i kopirana periodizacija moze igraca uputiti ka bolnici ili ne daj boze “sportskoj mrtvacnici” . Sve sto bi se desilo i desava za posljedicu negativnog brenda, kulture, stila i filozofije snosi iskljucivo klub, a unistene karijere i zdravlja je nemoguce reloudirati, jer ljudi nisu programi i u stvarnom zivotu zvanom nogomet/fudbal ne vrijede pravila copy/paste.

Ovdje bih spomenuo Verhejena kao primjer i njegov model blokmetode periodizacije koji se sastoji od mape puta a odnosi se za svaki dan svaku sedmicu i ima naglasak na razlicite namjene u trenaznom procesu. U treningformama se sadrzaj nadrazuje odredjenim stimulansima koje trener , ovisno o situaciji , koristi u tzv situacionom coachingu kako bi se ostvario planirani cilj . Ovdje je uvijek sve u funkciji izgradnje, a ne razgradnje sa slobodom vlastitog odabira svih sadrzaja i tu upravo dolazi do izrazaja koliko je trener kreativan i strucan . Na primjer, vrlo je vazno da pocetak priprema ide od vecih ka manje progresivnim omjerima u situacionoj trenaznoj jedinici sa odredjenim zadacima ostvarivanja cilja pri ocekivanim efektima .
Prve dvije sedmice je paznja okrenuta ka vremenski duzim sesijama manjeg intenziteta. U naredne dvije sedmice sesije se vremenski skracuju a intezitet povecava . Dok u petoj sedmici visoki intenziteti preovladavaju u odnosu nad ekstenzitetom trenaznih jedinica . Sesta sedmica je ta koja objedinjuje citav trenazni ciklus . Utakmice su pozeljne za svaku sedmicu , samo sto se te utakmice moraju uklopiti u intezitete tih sedmica . Odigranom prvom takmicarskom utakmicom ulazi se u drugi ciklus .

U nogometu/fudbalu postoje strukture koje se ne mogu promjeniti :
* struktura nogometne/fudbalske igre
* struktura nogometnog/fudbalskog treninga
* struktura nogometnog/fudbalskog kondicionog treninga
* struktura nogometnog/fudbalskog mentalnog treninga

Poznaju li navijaci uz duzno postovanje prema njima,ove spomenute strukture ( izostavicemo funkcije tih sadrzaja )? Jedan nas trener je nedavno u tv intervjuu izjednacio struku sa onima kojima nogomet/fudbal nije profesionalno zanimanje : “nasi navijaci itekako poznaju nogomet/fudbal …. ” ?

Treneri reagiraju pogresno kada nesto svoje primjenjuju i kada im se to trenutacno ne ostvari . Umjesto da upotrijebe razumljive i logicne upute , oni “spas” potraze u već viđenom nastupu ili daljim pristupima neutemeljenim zakonitostima periodizacije koja mora u svakom momentu obratiti neizbježne principe tog trenaznog procesa. Periodizacijom vladaju njene zakonitosti upotrebom principa u zadovoljenju smisla onoga što se trenira , a to je igra i dijelovi te igre.

Početno izlazno – uzlazna tačka periodizacije iz prve u drugu iz druge u treću dimenziju ( pa tako redom ) ne može biti istovjetno startna vrijednost naredne sa prethodnom ni kada se radi u pauzama između prvenstava , prvenstva ( zimska pauza ) kao i u reprezentativnim pauzama. Ona ima svoj programirani primjenljivi redoslijed u kojem je suština u progresivnom dinamičkom spiralnom razvoju i usavršavanju svih nogometnih/fudbalskih aspekata . Trenažni proces kroz mapu puta ne negira dodatni individualni rad, fitnes , rad bez lopte i sl. Naprotiv , jedino što se te aktivnosti moraju uklopiti u trenažnoj shemi sa prilagođavanjem opterećenja tog rada sa opterećenjima grupnog treninga , kako ne bi došlo do disbalansa kod oporavka .

Česti su i kontradiktorni odgovori trenera kada objašnjavaju trenažni proces o načinima primjene .
Treneri nerijetko pričaju o deficitarnosti kondicionog aspekta naših klubova u odnosu na europski nogomet/fudbal, što je apsolutno netačno. Prvo ne mogu se , kao što smo rekli , aspekti izolovano posmatrati , drugo razlike pređenih kilometara približno su iste sa klubovima iz Evrope, treće šta im rezultati mjerenja i testiranja pokazuju, četvrto nogometna/fudbalska kondicija je direktno povezana i sa taktičkim aspektom u vidu organizacije igre tj. poziciona igra , peto funkcionalna tehnika i njena primjena , šesto pobjednički mentalitet i kako se on trenira itd da dalje ne nabrajam.

Ako se rukovodimo njihovom pričom, a vođeni onome što planiraju odraditi u pripremama , ne možemo a da ih ne upitamo kolika je tu odgovornost trenažnog procesa kojeg izvode u slučaju neprevidivosti?
Npr. je li ispravno u pripremnom periodu igrati tri do četiri utakmice u 10 – 12 dana uz neprestani trenažni rad gdje su protivničke ekipe nivo iznad ili na istom nivou u odnosu na njihovu ekipu?

Selektor jedne od omladinskih selekcija je izjavio na pitanje medija , ( ima li među igračima rođenim 2001. god iz bosanskohercegovačkih klubova možda kandidata za martovske kvalifikacije ? ) : Nema niti jednog, po onome što sam vidio čak ni za širi spisak . Razlika je velika…..,
Kada selektor ovako nešto izjavi , morali bi se upaliti svi alarmi, jer ovom konstatacijom je potvrđeno da je narušen trenažni proces u čitavoj Bosni i Hercegovini tj. u svim klubovima a niko od odgovornih ne reaguje.

Nestajanje i propadanje generacija pogrešnim trenažnim procesima je zadnji korak do gašenja profesionalnog nogometa/fudbala u našoj drzavi, jer ovo što ljudi iz klubova rade liči na berzu kupi/prodaj a sve je manje domaćeg proizvoda.

Pojedini mediji ukazuju na probleme ove vrste samo što se od njih ne može tražiti da ih i riješe . Bojim se da smo postali diplomirana neuka nogometna/fudbalska nacija ili još gore talenti za uništavanje talenata.