Mostar i rukomet su već poznata priča. Sredina sa najvećom kocnetracijom rukometnog talenta.
Posebno se to odnosi na ženski rukomet, a posljednjih godina, Lokomotiva, Zrinjski i Katarina, rade sjajne stvari u mlađim kategorijama.
Upravo jedna od onih koja je već kao mlada osjetila i čar seniorskog rukometa je Petra Džidić, rukometašica HRK Katarina. Petra je rođena 2003. godine i igra na poziciji krila.
U razgovoru za Sportske.ba otkrila je svoje početke, ambicije, igre u PLBiH…
“Rukomet je predivan sport, koji me oduvijek privlačio. Bila sam jedna od onih djevojčica, koja je lutke zamijenila loptom i zbog toga su me čudno gledali. Želim pokazati da voljeti nešto znači ne imati granice, dokle ćeš zbog toga ići, upravo zbog čega su mi govorili da je rukomet “muški” sport, da je trošenje vremena i da je previše grub za djevojčice. Počela sam trenirati u trećem razredu osnovne škole, gdje sam naučila prve korake uz trenerice Snježanu Bazinu i Svjetlanu Zovko. Veliku ulogu na mom rukometnom putu imao je i trener Tihomir Čale, pod čijim sam vodstvom osvojila i prvu titulu državne prvakinje. Pod vodstvom trenera Dragana Sutona skupljam iskustvo i u PLBiH”, riječi su mlade Mostarke na početku razgovora za Sportske.ba.
Katarina je jedna od najmlađih ekipa u PLBiH, a Petra ističe kako je teško igrati protiv iskusnijih igračica.
“Jedna smo od najmlađih ekipa u ligi što dodatno otežava situaciju, uz podcijenjenost ženskog rukometa, te finansijskog stanja. Vrlo je teško igrati protiv starijih i iskusnijih igračica, ali pokušavam da ne dajem pozornost na to, nego se fokusiram na igru. Što se tiče minutaže vrlo sam zadovoljna i pokušavam pomoći ekipi što više mogu.”
Ambicije ostaju vezane za rukomet, ali u prvom fokusu je i obrazovanje.
“U budućnosti bih se voljela vidjeti na većoj rukometnoj sceni, ali ne želim razmišljati o tome. Idem korak po korak, Najveći fokus sada stavljam na školu i trening, a vrijeme će pokazati svoje.”
Kao i većina mladih sportista tako i Petra ima svoje sportske uzore.
“Sportski uzori su mi Domagoj Duvnjak i Luka Modrić. Posebno me privlači njihovo ponašanje van terena i način na koji razmišljaju. Uspjeti u nečem nije lagano, treba mnogo truda, rada, strpljenja.”
Porodica najveća podrška.
“Najveća podrška u mjoj priči su porodica i prijatelji koji me bodre sa tribina. Kao i svaki sportista, nekad imam trenutke odustajanja od rukometa,, ali onda su oni tu da me vrate. Tada dižem glavu i nastavljam dalje.”
Ovome dodajmo da je ekipa Katarine prije prekida PLBiH zbog pandemije koronavirusa, zauzimala osmu poziciju na tabeli nakon 13 odigranih kola.
(Haris Zilić/Sportske.ba)