Andrea Pirlo već godinama slovi za jednog od ponajboljih svjetskih izvođača slobodnih udaraca. U razgovoru za francuski L'Équipe razotkrio je dosad misterijsku formulu svojih fascinantnih slobodnjaka.

“Uvjerio bih samoga sebe da je metu nemoguće promašiti. Loptu je dovoljno bilo prebaciti preko živog zida. U nogometu, baš kao i u životu, milimetri često odlučuju kako će se razviti situacija”, istaknuo je Andrea Pirlo čija je precioznost godinama, pa i decenijama unazad bila potpuna enigma za mnogobrojne golmane širem svijeta.

“Pucanje slobodnih udaraca prirodno mi je urođeno. Prići lopti, pronaći joj mjesto u okviru gola i uputiti je u željenu stranu oduvijek mi se činilo kao vrlo jednostavan posao. Pucao sam bez predugog razmišljanja. Jedino sam odugovlačio s pripremom. Dugo bih čekao pravi trenutak, a pritom su mi sitnice bile prilično važne. Lopta je, uoči udarca, trebala biti čista. Morala je blistati. Nekoliko sekundi potrošio bih čisteći je”, otkrio je samozatajni talijanski maestro svoj ritual, a zatim konačno pojasnio dugo mistificiranu tajnu.

“Nikad loptu nisam udarao isključivo unutarnjim ili vanjskim dijelom stopala. Loptu bih uvijek udario palcem i kažiprstom noge. Često bih počeo slaviti prije negoli bi lopta i pronašla put do gola jer sam već prema njezinoj putanji znao da će ući u mrežu.”

Kako je naglasio, bez rada i truda sve bi bilo uzaludno. Čak i s urođenom darovitošću.

“Dane i dane provodio sam vježbajući sve vrste slobodnih udaraca. Mnogo sam naučio od svojih suigrača poput Ronaldinha, Davida Beckhama i Clarencea Seedorfa. Često smo razgovarali nakon treninga i međusobno dijelili savjete. Poprilično sam naučio gledajući i Juninha Pernambucana. Njegove sam udarce kopirao preko televizije. Poslije treninga često sam pucao prema njegovim metodama, ali s vremenom sam razvio svoj stil”, kazao je Andrea Pirlo koji s 28 postignutih pogodaka sa Sinišom Mihajlovićem dijeli titulu najboljeg izvođača slobodnih udaraca u historiji italijanske Serije A.