Nevjerovatno je kako se klubovi, Savezi, organizatori reprezentativnih i.klupskih utakmica na stadionima i dvoranama odnose prema najranjivijoj populaciji. Prema invalidima, koji žele prisustvovati utakmicama i bodriti svoje ljubimce.
Da li ste se ikad zapitali kako invalidi u kolicima dođu na stadion, u dvoranu, s kojih pozicija gledaju utakmice i kakve sve prepreke prolaze. Nevjerovatno, strašno zvuči da ovi ljudi često kisnu gledajući iz kolica utakmice. Ima i drastičnijih primjera, da invalidska parking mjesta zauzmu tzv.VIP zvanice. Znate li da na kontrolnim punktovima invalidima oduzimaju i pretresaju torbe u kojima su lijekovi i druge stvari njima jako važne. Nije to sve. U dvoranama ima mjesto za invalide, postoji lift, koji ne radi, pa je nemoguće da se invalidi uz stepenice “prebace” na, za njih predviđeno mjesto. Znate li koji je put koji invalidi iz Sarajeva, Bihaća, Bužima, Tuzle, Orašja.., moraju proći da bi “uživali” gledajući klub i reprezentaciju za koju navijaju.
Zvuči nevjerovatno, ali žalosno i istinito da oni kojima je to posao ne poznaju zakonske uredbe za invalide,, pa niti ih poštuju.
I dok ljudi koju su dali svoje dijelove tijela, narušili zdravlje, prolaze brojne prepreke kako bi došli na stadion ili u dvoranu, za to vrijeme hostese, starlete, sponzoruše i kojekakav polusvijet ima status VIP gosta. Takve čekaju centralna mjesta, njima se smješe, nude im iće i piće. Oni su tu da budu viđeni. Strašno, jadno, źalosno, morbidno! Neshvatljivo je kako stadioni i dvorane dobijaju upotrebne dozvole, ako nisu riješili prilaz, adekvatno mjesto za invalide.
O tome je za Sportske.ba govorio Elvis Sudar, stopostotni invalid, borac, navijač bh. naših reprezentacija…
U video prilogu pogledajte i poslušajte na kakve sve prepreke nailaze invalidi na putu od kuće do stadiona i dvorane.