Toliko je finala bilo nakon te 1996., ali titule nigdje. Stoga, veliki je zadatak na Miralemu Pjaniću, dobitniku Večernjakovog pečata u kategoriji “Sportaš godine”. Tim povodom dao je veliki intervju Večernjem listu.
U BiH je s oduševljenjem pozdravljena činjenica da je Večernjakov pečat proglasio vas kao sportaša godine. Kako ste vi doživjeli ovo priznanje?
– Moram priznati da sam se vrlo obradovao kada su mi javili da sam upravo ja izabran u kategoriji Sportaš godine u izboru vašeg cijenjenog lista i ocjenjivačkog suda. Svaka nagrada uvijek me veseli, svako priznanje veliko je zadovoljstvo, a pogotovo nagrade koje dolaze iz moje domovine i od novinara i urednika koji stoje iza uspješnih priča kao što je Večernjakov pečat.
Koliko je teško bilo u Italiji provesti dane pandemije kada je ova zemlja bila najpogođenija? Kako ste održavali formu?
– Italija je zaista doživjela crni scenarij i bilo je vrlo mučno gledati svakodnevne izvještaje o broju zaraženih i umrlih. Ja sam svakodnevno vježbao i trudio se održati formu, ali najvažnije od svega jest da je pandemija u zalasku i da, hvala Bogu, sve ide nabolje. Za sve ostalo je lako i brzo se nadoknadi.
Je li Juventus spreman za nastavak prvenstva i odbranu naslova prvaka Italije?
– Juventus je spreman, svi smo se vratili svojim treninzima i nema sumnje da ćemo biti prvi i ove godine.
Puno je bilo u medijima razgovora o vašem transferu. Imate li nam što o tome reći, otkriti?
– Nažalost, ništa vam više od onoga što ste i sami mogli pročitati u medijima u ovom trenutku ne mogu reći i morat ćemo pričekati još neko vrijeme za nove informacije. Nadam se da razumijete. Ja se sada koncentriram samo na svoju igru u Juventusu.
Kakva je saradnja vas igrača s ovih prostora, BiH i regije, koji igrate u Juventusu i drugim klubovima u Italiji ili ste prije zajedno igrali?
-Nije to samo saradnja. S mnogima sam i prijatelj i družimo se kako na terenu tako i privatno. Normalno je da mi, s naših prostora, imamo više tema za razgovor, ali to svakako ne isključuje i brojne druge igrače koji nemaju veze s mojom domovinom, među kojima imam zaista odlične prijatelje i ljude na koje se uvijek mogu osloniti.
Mali princ, Pijanist, Pjanke, bosanskohercegovački Zidane…, koji vam je od nadimaka najdraži?
– Zapravo Mire (smijeh). Jer to je nadimak koji dolazi od mojih najbližih prijatelja i svakako da mi zato i nekako najdraži.
Što je s bh. reprezentacijom, čujete li se sa selektorom, igračima? Koliko vas je ovo izvanredno stanje usporilo, odvojilo, poremetilo planove?
– Kao i sve ostalo na cijelom svijetu, naravno da je korona poremetila mnoge planove. Imali smo nekoliko sastanaka i “okupljanja” preko ovih modernih tehnologija. Razgovarali smo, planirali i ono što nam je svima zajedničko jest želja da se što prije okupimo uživo i nastavimo s pripremama za reprezentaciju.
Što pamtite iz djetinjstva, a da vas veže za BiH?
– Sve! Djetinjstvo je najljepši dio života i pogotovo nama, koji živimo odvojeni od rodnih gradova i domovine, sjećanja na djetinjstvo znače dodatnu nostalgiju.
Poznati ste i kao veliki humanitarac, spreman pomoći svima kada treba i podržati akcije humanitarnog karaktera. Ima li nešto što biste sada izdvojili?
– Ne bih, ne smatram da radim išta spektakularno. Sretan sam što mogu nekim ljudima pomoći i činim to od srca. To bi trebalo biti normalno, da svi, u skladu sa svojim mogućnostima, olakšamo ljudima koji su u nevolji.