Nije sarajevsko dijete, a preko noći je stekao simpatije navijača Sarajeva. Došao je u “shoping” u Sarajevo, tako je “lažnjakom“ izradio novinara, koji ga prati od njegove šesnaeste godine, a potom potpisao za FK Sarajevo do kraja karijere.
Došao u “Shoping”…
Mersudin Ahmetović je osvojio srca bordo fanova. Odnosom prema dresu, prema klubu, saigračima, navijačima. Profil sportiste i čovjeka koji treba biti uzor mlađim generacijama. U četvrtom desetljeću izgara kao da je tek izašao iz juniorske ekipe. Omiljen u svlačionici, poštovan kod suparnika, lider bez kapitenske trake.
Premda su neki mislili da je na Koševo došao “uzeti koju marku” i produžiti dalje, iako je imao ponuda od Kine do Arabije, Merso ili Ahmet, kako mu tepaju, odlučio je karijeru završiti u bordo dresu.
Robusni napadač je pred jednim značajnim jubilejom. Nedostaju mu još tri utakmice da uđe u “Klub 100” kluba sa Koševa. OFK Memići, Kalesija, Radnički Lukavac, Budućnost Banovići, Sloboda, te blizu 200 nastupa u Rusiji, stanice su i klubovi u kojima je Ahmetović igrao. Premda su napadači česta meta odbrambenih kostolomaca, Mersudin je s lahkoćom izlazio na kraj s ratobornim defanzivcima. Pauzira baš kad liječnička služba to izričito traži.
Da najbolji igrač Sarajeva ne misli napuštati glavni grad, potvrđuje njegova potražnja za adekvatnim “stančićem”, kako u šali voli reći. I ne samo to. Jedna odluka, samo na “prvo čitanje”, neće se dopasti navijačima Sarajeva.
Ahmetović će u junu ide – u klupu. Na trenersko školovanje. Za B licencu. Potom, A, Profi… Zna reći: „Nek se nađe.”
Zanimljivo, Ahmetović će u klupu sa svojim “šefom” Emirom Hadžićem, sportskim direktorom Sarajeva. Premda su i Hadžija i Merso igrali za reprezentaciju, ne traže privilegije. Školovanje za trenera ne znači odlazak s terena. Ahmetović ima ugovor do ljeta 2020.godine. Namjerava ga odraditi do kraja i staviti se klubu na raspolaganje za nove izazove.
Ahmet s posebnim guštom ulazi u završnicu. Nikad nije osvojio niti jedan trofej, a sada mu se pruža prilika osvojiti dva. Sa Slobodom je protiv Radnika ostao bez Kupa, kao i protiv Širokog prije dvije godine.
Treća sreća za najboljeg napadača Premijer lige.
Inače, njegov je put do zvijezda bio trnovit. Pješačio je satima da stigne na trening. Stopirao, mijenjao nekoliko prevoznih sredstava od rodnih mu Hemlijaša, gdje je sagradio kuću, do Lukavca, Banovića… Često je znao prespavati u svlačionici, kopačke i kostobrani bili su jastuk, s prvim cvrkutom ptica izlazio bi na teren.
Oženjen je, ima trogodišnju djevojčicu Ajlu. U tazbinskoj je vezi s braćom Muharemom i Eldarom Ćivić; oženio je njihovu rodicu.
Sarajlija ponos Kalesije!
Ahmetovića nećete naći na društvenim mrežama. Nema svoj instagram ni fb profil. Nema ni mail, pa je zgodna jedna anegdota. Iz Centra za edukaciju trenera putem maila obavijestili su Ahmetovića da je upisan za B program. Kako odgovora nije bilo, prof. Munir Talović ga je na slučajnom susretu pitao:”Zašto nisi odgovorio na mail?” – Merso je, uz prepoznatljivi smijeh odgovorio:”Ne otvaram mail, jer ga nemam”.
Bilo kako bilo bordo navijači mogu biti mirni. Ahmetović će još dugo ostati u “shopingu” u Sarajevu. Nekoliko sezona kao napadač, potom trener, sportski direktor, menadžer…
Sarajlija, ljubimac Koševa i ponos Kalesije!
(S.R./Sportske.ba)