Piše: Šatko Bitanga
Nakon 36 dugog godina čekanja mostarski FK Velež je napokon, nakon pobjede nad FK Sarajevom jučer pred prepunim tribinama, u neizvjesnoj utakmici i nakon izvođenja jedanaesteraca, osvojio jedan važan trofej Kup BiH.
Od malih noga sam navijač Veleža, pratio sam mnoge njihove utakmice na stadionu Pod Bijelim brijegom, pratio ih i na gostovanjima u Splitu, Sarajevu, Beogradu… veselio se nakon pobjeda i tugovao nakon poraza. Dugo godina igrali su najljepši nogomet u BiH, posebno u vrijeme legendarnog igrača i trenera Sule Rebcs i tadašnjih reprezentativaca bivše SFRJ legendarnog mostarskog BMV-a Duška Bajevića, Envera Marića, Vladića, Čorbe Hadžiabdića, Ace Ristića.., zatim braće iz Jablanice Salema i Vahe Hadžiabdića, Jadrana Topića…Bake Sliškovića, Bore Primorca…Semira Tuce, Seje Kajtaza, Dade Matijevića, Gorana i Predraga Jurića, Tarambe Skočajića, Toze Hadžiabdića, Vukašina Petranovića…, ali pošto nisu bili članovi tzv. “Velike četvorke” Crvene zvezde, Dinama, Partizana i Hajduka i još su dolazili iz za neke “malog” grada Mostara nisu nikada bili prvaci bivše Jugoslavije.
Bio sam i na tribinama u Beogradu sa vatrenim i vjernim navijačima Veleža davne 1981. kada su naši Rođeni RO osvojili prvu veliku titulu u bivšoj SFRJ Kup Maršala Tita nakon historijske pobjede na Željezničarom, a kasnije i kada su osvojili istu titulu 1986. nakon pobjede nad zagrebačkim Dinamom.
Naš Velež je tokm rata doživio sudbinu kao i mnogi ljudi u BiH, “prograničku”, slični kao što je doživio sarajevski Željezničar, jer su oba kluba oružjem i silom “protjerani” sa svojih stadiona Bijelog brijega i Grbavice. Prljava politika i mnogi drugi nedobronamjerni ljudi pokušavali su na taj način da naš Velež, kao istinski simbol jedinstvenog, slobodnog i antifašističkog Mostara ugase i unište. Klub je bio skoro pred prestankom rada, nisu imali svoj stadion, morali su početi sa ledine u Vrapčićima, ispali su iz Premijer lige… bilo je to izuzetno teško vrijeme za FK Velež. U to vrijeme mnogo su pomogli bivši igrači Veleža, pa predsjednik Vila, bivši gradonačelnik Safa Oručević braća Pika i Denis Ćemalović, V. Đurasović, Sedin Tanović, Zijo Tojaga, Ćeća Bijedić… i mnogi drugi
Mnogi su ih otpisali i napustili, ali uz svoj klub su i u najtežim trenucima uvijek bili i ostali njihovi vjerni navijači popularni Red Army. I krenuli su polako da se dižu kao feniks iz pepela. Najprije početak izgradnje stadiona na ledini u prigradskom naselju Vrapčići…, igranje u Drugoj ligi, a onda na čelo kluba dolazi bivši pilot, uspješan biznismen, vrijedan i uporan čovjek, Dubravac sa Hasića glavice, višićki zet, Čapljinac, Mostarac i moj dugogodišnji prijatelj Šemsudin Sudo Hasić i njegovi saradnici Senad Husnić, Mirsad Rahimić, Ibro Marić, Hasan Pekušić, Nedim Uzunović, Esad Tojaga, Anel Demić, Adnan Šteta…, a ogromnu ulogu je za razvoj kluba odigrao sadašnji direktor Džemil Šoše, porijeklom iz mojih Višića.
Ostalo je poznato, povratak u Premijer ligu, stabilizacija kluba, izgradnja stadiona “Rođeni”, igre u evropskim takmičenjima, historijska pobjeda nad grčkim AEK-om i napokon nakon 36 godina čekanja osvojen Kup BiH.
Sjetimo se ovom prilikom i bivših igrača, trenera, predsjednika Veleža…Muhameda Mujića, Sule Repca, Keme Šestića, Vlade Sliškovića…Miloša Milutinovića., Vlade Zelenike, Vukašina Višnjevca, Micana Kordića, Marka Čolića,… Kulje Vladića, od legendarnog navijača Pave Ivankovića sa Muminovače, do najpoznatijeg predsjednika kluba Josipa Jole Muse… i mnogih, mnogih drugih koji su na bilo koji način pomogli i koji su voljeli naš ponos Velež, naše Rođene…
Ipak, najveća zasluga za sve uspjehe Veleža pripada svim njegovim vjernim navijačima iz Mostara, Hercegovine, čitave BiH i širom bivše SFRJ od kojih mnogi sada žive u inostrantvu. Protjerani su tokom rata silom iz svog rodnog grada, kasnije su mnogi otišli u dijasporu tražeći za sebe i svoje porodice posao i bolji život, ali nikada nisu zaboravili svoj Mostar, Hercegovinu, svoju domovinu BiH, a posebno nikada nisu prestali da vole svoj Velež. Sjetimo se ovom prilikom i legendarnog Nedžada Neđe Babovića 1950-2015), odnivača legendarne navijačke skupine “Red Army”, koji je cijeli svoj život posvetio Mostaru i Veležu.
Rahmet mu duši, a rahmet i pokoj dušama svim navijačima, igračima, trenerima, predsjednicima i prijateljima našeg Veleža, a koji nisu više među živima.