Piše: Tarik Šatara
Fudbalski idoli mogli bi se definisati na razne načine. Jedna lijepa moguća definicija bi glasila da su oni polumitske ličnosti čija imena izgovaraju lokalni dječaci dok slave postignuti gol u partiji uličnog fudbala. Na koncu, kako god te fudbalske idole definisali – nije ni važno. Bitnije je reći da, barem trenutno, u FK Sarajevo takvih nema. Niti na terenu, niti u upravi, a vrlo vjerovatno ni na trenerskoj klupi, makar se tamo nalazila plejada nekadašnjih igrača Bordo tima – što najbolje pokazuje koliko je teško postići i/ili održati status idola među navijačima kluba sa našeg najvećeg stadiona.
Jedan uvijek nasmijani Kalesijac uspio je u tom izuzetno teškom zadatku: Mersudin Ahmetović postao je i ostao idol Koševa.
Uspio je, a da ga život uopće nije mazio. Znao je mijenjati po nekoliko prevoza kako bi stigao na trening. Nije mu strano bilo ni spavati u svlačionici gdje mu je, umjesto toplog i mekanog jastuka, pod glavom bila kopačka.
Kao što ga fudbalski počeci nisu mazili, suviše blag po Mersu nije bio ni početak u Sarajevu, iako su to mnogi zaboravili.
Ahmetović je u Sarajevo stigao na ljeto 2016. godine. Konkurencija mu je tada bio niko drugi nego Leon Benko, rasni strijelac i miljenik navijača. Mersudinu je, doduše, na terenu krenulo odlično: Pogađao je i na debiju u bordo dresu (Željezničar – Sarajevo 1:1), a i na premijeri pred domaćim navijačima (Sarajevo – Zrinjski 2:0). Ali, koliko god Mersina ličnost bila snažna, morao je makar pomisliti da mu neće biti lako pridobiti srca bordo navijača nakon što se Koševom nakon spomenute pobjede protiv Plemića zaorilo ime tada suspendovanog Leona Benke.
Ipak, vremenom je postao nekrunisani kralj za navijače i dobri duh svlačionice za saigrače. Na ove apstraktne uspjehe, impozantna statistika samo je šlag na tortu: Dvije titule prvaka Bosne i Hercegovine, dva trofeja Kupa istoimene države, naslov najboljeg strijelca prvenstva i ukupno 63 gola uz 22 asistencije u dresu bordo boje.
Zbog toga što Merso želi još igrati, ostat ćemo uskraćeni za njegov oproštaj od Sarajeva na nivou kakav je zaslužio. Iako je prvobitno najavljeno da će se oprostiti na derbiju protiv Željezničara, od toga neće biti ništa, već će Ahmetović idalje gaziti premijerligaške terene – ali u dresu konjičkog Igmana.
Idealan Mersudinov oproštaj u kojem sa kapitenskom trakom diže trofej prvaka iznad Vječne vatre ostat će negdje u mašti navijača Bordo tima dok se ekipa grčevito bori da drugu godinu zaredom ne ostane bez izlaska na evropsku scenu.
Ovakav (možda privremeni) kraj, ustvari, i ne treba biti preveliko razočarenje: Život i moderni fudbal ne trpe mnogo romantike, za razliku od papira i mašte.
Do nekih novih koševskih idola… Merso's on fire, your defence is terrified!
