“Dragi prijatelji, navijači Bosne i Hercegovine posebno u fudbalu,
Izvinjavam se što sam kriv pa se naša fudbalska reprezentacija nije plasirala na EP. Da više ne bi bio “peh” obavještavam vas da za prostore BiH neću više prenositi utakmice fudbalske reprezentacije. Izgleda kada drugi prenose Bosna i Hercegovina ne gubi, što smo vidjeli u svim utakmicama nakon S.Irske. Ili su sada i ove moje kolege pehovi. Ili su i oni krivi što ne idemo na EP. Za regiju ću prenositi utakmice na SK, jer ljudi žele i traže.
Ali, u BiH neće niko slušati moje prijenose. Poštediću navijače nepotrebnog stresa, posebno ove koji igraju kladionicu, a Bogami i sebe i svoju porodicu, djecu koja čitaju komentare i takve kletve, koje su zaista ispid svakog nivoa.
Izvinjavam se posebno onima koji nisu ni rođeni 1993.godine kada sam prenosio prvu utakmicu naše reprezentacije protiv Kaiseslauterna. Izvinjavam se za “evo noći evo ludila” za košarkaške trijumfe, za “kakvu ruku ima taj čovjek”, za filmove o Barbarezu, Boliću, Osimu, K.K Bosni i rahmetli Mirzi Delibašiću, za “Našu brazilsku priču” film nakon čijeg su kraja svi oni kojima je BiH u srcu , zaplakali. Izvinjavam se i što sam bio prvi novinar iz BiH koji je otišao u Manchester i uradio reportažu sa Dzekom kada je potpisao za City. Izvinjavam se što sam kriv i što se nismo plasirali 2010., 2012.,2016., 2018., iako nisam ni radio te prijenose.
Izvinjavam se za “Simposar” gdje sam u osam godina doveo više od 50 velikih sportskih imena, uglavnom šampiona da promovišem i Sarajevo i našu državu. Izvinjavam se za kadetsku košarkašku reprezentaciju, za koju sam znao da će ići daleko, prateći utakmice sa mojim Emirom dok smo bili na godišnjem odmoru, preporučio Senadu H i eto tako omogućili da vidimo kako se postaje prvak Evrope. Pred Vječnom Vatrom je te momke dočekalo ne 50, nego znajte to, blizu 100.000 ljudi. Izvinjavam se i za one koji su morali osigurati te prijenose a nisu, pa i za one koji nisu ni znali da je naša reprezentacija na tom prvenstvu.
Izvinjavam se za prenose “Kirin Kupa, koje je osvojila naša reprezentacija i za prijenose Amela Tuke kada je postao bronzani u Pekingu. Skoro 30 godina se bavim ovim poslom i AkoBogda još najmanje desetak ali ovo sam morao napisati da skinem teret sa sebe. Dugo je u meni ova odluka sazrijevala, nije hir, ali imam i previše godina a Bogami i samopoštovanja da dozvolim iživljavanje koje uslijedi nakon svakog poraza naše reprezentacije. Biće košarke, fudbala u Ligi prvaka, Premier Liga, Španska liga, a reprezentaciju i kvalifikacije za Qatar radiće mlađe kolege. Razumijem da me ne mogu svi voljeti, ali ipak skoro tri decenije rada zaslužuju makar mrvicu poštovanja.
Čuvajte se onih kojima ste u životu pomogli. Dobro se čuvajte. Takvi se utrkuju u tome ko će vas više omalovažavati, vrijeđati, zlo vam misliti. Među njima ima i kolega, nikad im imena spomenuti neću. Ali ću samo reći da su me baš ti, dežurni pljuvači, najviše zvali i molili za razne usluge. Njima njihovo, meni moje. Sretnemo ih u gradu, ja hodam uzdignute glave, a oni Bogami ne. I to mi je satisfakcija.
Ostajte mi dobro, čuvajte sebe i svoje najmilije, samo to je važno, a sve drugo, bude i prođe”, poručio je Topalbećirević.