Reprezentacija Perua nakon 36 godina vraća se na najveću svjetsku fudbalsku smotru.

Iako dugo nisu igrali na nekom Mundijalu, te nemaju nešto atraktivan igrački kadar, ipak se nadaju da će na Prvenstvu uspjeti napraviti iznenađenje.

Orijentir:

FIFA ranking: 11.
Učešće na Mundijalima: 4 (1930, 1970, 1978 i 1982)
Najbolji plasman: četvrtfinale (1970)
Put do Rusije: Osvojeno 5. mjesto u kvalifikacijama iza Brazila, Urugvaja, Argentine i Kolumbije, ali ispred Čilea, Paragvaja, Ekvadora, Bolivije i Venezuele (18 utakmica, 8 pobjeda, 2 remija, 8 poraza); u Play-offu savladali Novi Zeland (0-0, 2-0).

Golmani:

1. Gallese (Veracruz), 21. Carvallo (UTC), 12. Cáceda (Deportivo Municipal).

Odbrana:

17. Advíncula (BUAP), 5. Araujo (Alianza Lima), 3. Corzo (Universitario), 22. Loyola (Melgar), 15. Ramos (Veracruz), 2. Rodríguez (Junior), 4. Santamaría (Puebla), 6. Trauco (Flamengo).

Sredina terena:

23. Aquino (BUAP), 16. Cartagena (Veracruz), 8. Cueva (San Paolo), 20. Flores (Aalborg), 7. Hurtado (Vitoria Guimaraes) , 13. Tapia (Feyenoord), 19. Yotún (Orlando City).

Napad:

9. Guerrero (Flamengo), 18. Carrillo (Watford), 11. Ruidíaz (Morelia), 10. Farfán (Lokomotiv Mosca), 14. Polo (Portland Timbers).

Prva zvijezda – Paolo Guerrero.

Guerrero je i prije početka prvenstva postao poznat širokoj fudbalskoj javnosti, ali ne zbog igara na terenu. On je bio suspendovan zbog dopinga, odnosno korištenja Kokaina, te su svi mislili da će preskočiti ovo Svjetsko prvenstvo. Međutim, nakon žalbe pred švicarskim saveznim sudom u kome je tvrdio da je nesvjesno uzeo Kokain koji je bio u čaju, žalba mu je uvažena te je dobio priliku igrati na Mundijalu.

Ovaj centralni napadač postigao je 33 gola u reprezentativnom dresu, a u dosadašnjoj karijeri nosio je dresove dva njemačka velikana, doduše jednog posrnulog, Bayern Munchen (2004 – 2006) i Hamburg (2006 – 2012).

Selektor – Ricardo Gareca

Gereca je sa Peruom uspio postaviti rekord u neporaženosti nakon što je pobjedom protiv Škotske (2:0), upisao 13. utakmicu bez poraza zaredom.

Popularni “El Tigre” je na klupi “Inka” od februara 2015. godine, a reprezentaciju je preuzeo nakon epizoda sa južnoameričkih klubovima. Kao trener poznat je po svojoj ofanzivnoj igri i insistiranju na kolektivu. Kako sam kaže, na Mundijal dolazi sa minimumom ambicija, svjestan da neće osvojiti ovo takmičenje, ali siguran da će namučiti protivnike.