Piše: Mladen Bošnjak
Valja nam konačno podvući da su se stvari u bosanskohercegovačkom ligaškom nogometu nešto pomaknule naprijed, da ima izgleda da se izgobeljamo iz gliba europskog dna, iz kala korupcije i prevare, čini se da ima nade da ugledamo zraku poštenog nadmetanja, mrvu nogometa…
Pomalo se i derbiji množe. Sarajevo i Zrinjski, otprije neki dan, dobra utakmica, naboj utakmica koje nose sarajevski derbiji ne treba spominjati, Zrinjski i Široki Brijeg pomalo profiliraju hercegovački derbi, Velež i Zrinjski gradski… U Tuzli je, u povojima doduše, također gradski derbi. Svi oni igrat će, ako ništa, barem derbi kola protiv Borca.
Mogli bismo se nagledati, ako ne vrhunskog nogometa, ono barem uzbuđenja koje neminovno nose derbiji. Uz to, igra se na prilično korektnim travnjacima, uglavnom pod reflektorima. Zna se dogoditi da se kazni podmićeni sudac, glatko, bez batina i kamenovanja autobusa, može se pobijediti u gostima.
Sve je manje oficira u nogometu, i političari se, nešto sporije, povlače iz prvih redova, tu i tamo može se sresti poneka nogometna legenda. Nisu to veliki koraci, ali su, ipak, nekakvi pomaci koji se, kad se dobro zadrečite, daju primjetiti.
Vidjeli smo u tim derbijima da imamo i ponekog mladog igrača za kojega možemo izreći onu frazu o „budućnosti našeg nogometa“. U Premijer ligi Bosne i Hercegovine imao i nekoliko kvalitetnih trenera. Sporo istina, ali popravlja se i izlizana „infrastruktura“.
Jedino nema pomaka u Savezu, tamo se „vrazi legu“, tamo ponovno caruje „pobratimstvo lica“ u nečistim političkim poslovima, tamo se ubacuju opasni likovi koji su u stanju, inateći se jedan drugome, sudbinu našeg nogometa predati u ruke neznalica, lutalica, besposlenjaka, avanturista. Već se sada u savezu postavljaju „dugoročni ciljevi“ koji ne predviđaju odlazak naše reprezentacije na neko veliko natjecanje u narednih nekoliko desetljeća. Jer ciljevi su se postavljali Baždareviću, on ih obećavao ispuniti. Ni blizu se nije primaknuo.
Misija Roberta Prosinečkog bila je podređena plasmanu pod svjetla koja obasjavaju nogometnu elitu, ali ni od tog posla nije bilo ništa. Duško Bajević je tek popunio selektorsku stolicu u fazi apsolutnog beznađa i dezorijentiranosti. Nema bolje garancije da će se u tom ritmu stvari nastaviti odvijati od angažmana Ivayla Peteva.
Nikako uskladiti gibanja u našem nogometu: kad u Savez koliko toliko štima, kad je reprezentacija na razini, ligaški nam nogomet ne valja „pet para“, klubovi nam iz Europe ispadaju prije sezone godišnjih odmora. Kad nam se liga popravi, savez sklizne u japuštinu. Svakako je bolje da nam je temelj u usponu, a to se sad događa. Baza nam, izgleda, napreduje. Samo da se taj trend nastavi, makar puževim korakom.