PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Ne vrijedi više naricati i lamentirati. Nogometni savez Bosne i Hercegovine kukavički i podanički kleknuo je pred razjarenim političkim establišmentom Republike Srpske. I prekinuo sva nogometna natjecanja u zemlji. Na bruku i sramotu, na sažaljenje…
Predsjednik Begić misli da je ušićario poneki tamošnji glas iz razloga što im je pomogao u potkopavanju države, Adnan Džemidžić računa da će ga nadmeni i bahati delegati iz RS-a ostaviti u hladovini funkcije generalnog sekretara. Po njemu, Nogometni savez je nemoćan „pred entitetskim nivoima“. Nije provjereno, ali naš gensek je jedini na svijetu dao ovakvu i sličnu izjavu! Da je krovna organizacija nemoćna pred onima koji je čine?! Nečuveno!
A ja sam, kao novinar, ljubitelj nogometa, navijač i stanovnik, očekivao od Saveza da nastavi natjecanje u Premijer ligi – na slobodnoj teritoriji! Da stisne petlju, stegne srce, i donese odluku koja će urazumiti lale i šeraniće, koja će razdrmati usaljene i zapjenjene političke mediokritete koji su zinuli preko nogometa rušiti i ovo malo države. Očekivao sam od krovnog saveza da rukovodi natjecanjem i da prostom većinom narodu vrati nogomet!
Znam, reći će da je statut takav kakav jeste, da se neke odluke donose tzv. konsenzusom, da valja poštovati preporuke
kriznih štabova koji vlastito postojanje i prividnu važnost imaju zahvaliti poganom korona virusu, i još stotinu opravdanja će naći za nečuveno pripuzništvo i kukavičluk. Ali šta će reći Džemidžić kad mu nakon tri kola narednog prvenstva iz kancelarije „manjeg entiteta“ stigne dojava da na teritoriji koji „pokriva FSRS-e ne postoje uslovi za odigravanje fudbalskih utakmica“. Kad mu stigne zabrana okupljanja na prostoru, recimo, Hercegovačko neretvanske županije? Hoće li opečatiti zatečeno stanje na ljestvici i proglasiti prvaka države?
Tužno, žalosno, bijedno, jadno od Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine koji je nepovratno izgubio i ono malo kredibiliteta što ga je imao u javnosti. Jedino racionalno što je preostalo, jedino suvislo jest pozvati Duška Bajevića da napusti to bunjište, da svojim ugledom i autoritetom ne pokriva ono što se pokriti ne može.